Rođena je 2.jula.1935. godine.
Većna trećoj godini, Jadran film ju je angažovao za glavnu ulogu u filmu
“Nije bilo uzalud (1957)”, sa Borisom Buzančićem. Postigla je veliki uspeh. Odmah posle završene pozorišne akademije otišla je u Zagreb (u Jadran film) i provela tamo sedam divnih stvaralačkih godina, snimajući film za filmom, oko 20 glavnih uloga.
I danas se repriziraju na televiziji. Najčešće: Krvava košulja (1957) (sa Marijom Crnobori, u režiji Žorža Skrigina) , H-8 (1958), Izgubljena olovka (1960), Dan četrnaesti (1960) Pet minuta raja (1959) (sa dva velika glumca, Žigonom i Lojze Rozmanom, u režiji Igora Pretnara),... Poslednji film snimila je 1972.godine.
Vrativši se u Beograd, provela je četiri sezone u Beogradskom dramskom pozorištu. Govorila je reklame na radiju, i televiziji svojim prijatnim glasom, perfektnom dikcijom i uvek tačnim akcentima. Bila je voditelj svih značajnih kulturnih događaja u Jugoslaviji. Na televiziji igrala je Žutu sa Čkaljom, u seriji “Dežurna ulica (1967)“ pre nego što je taj komad postavljen na repertoar Ateljea 212. Intezivno je sarađivala sa Krsmancem i to joj je bio jedan od najlepših perioda u životu.
Nažalost, mnoge nagrade su je mimoišle. Dobila je nagradu UNICEF-a za ulogu u Izgubljenoj olovci, zatim za ulogu Dečaka u Švarcovom “Zmaju“ na festivalu u Nansiju (predstava Akademskog pozorišta Branko Krsmanović ).
Bila je prava i jedina zvezda jugoslovenskog filma pedesetih i šezdesetih godina.
Poslednje godine života posvetila je ćerki Simonidi, knjigama i gastronomiji.
Kada je otišla u penziju (ranije, zbog bolesti), smatrala je i to normalnim, jer svemu dođe kraj...
Mira Nikolić umrla je 25.aprila 2005.godine.