Dugogodišnja članica Beogradskog dramskog, odnosno Savremenog pozorišta Neda Brgić-Ognjanović, rođena je 30.juna.1928.godine u Zagrebu, a umrla 20.aprila 2006.godine u Beogradu.
U riječkoj Gimnaziji pravilnoj govornoj dikciji posebno je posvećivala pažnju profesoka srpskohrvatskog jezika Desanka Jeletić. Ljubav prema književnosti i lepoj kazanoj reči, odveli su Nedu Brgić u Glumačku školu u Zagreb, na kojoj je položila audiciju, ali poziv za školovanje je otišao na ogrešnu adresu (u Pulu umesto na Rijeku). Da ne gubi godinu, upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu.
Kada je školske 1950/1951 otvorena Pozorišna akademija u Beogradu, upisala je grupu glume. Te godine primljeno je 36 kandidata, a među njima i četvoro iz Zagreba: pored Nede Brgić, bili su još Nada Subotić, Desa Gvozdenović i Vanča Kljaković. Naredne godine je otvorena Akademija u Zagrebu i njih troje su se vratili, a neda je ostala u Beogradu. Njene kolegenice su bile Sibina Bogunović (kasnije Mijatović), Olga Brajović, Jelena Jovanović-Žigon, Ljiljana Kontić-Bojanić, Olivera Kostić, Slavka Jerinić, a među kolegama su bili Branislav-Ciga Jerinić, Dragan Laković, Petar Banićević, Bogić bošković, Dejan Čavić, Pavle Minčić, Momčilo Ćira Životić. Bila je u klasi Jože Rutića, a asistent je bio Stevo Žigon.
Po završetku akademije otišla je u Narodno pozorište u Niš, sa rediteljem Dušanom Rodićem, koji će kasnije postati njen suprug. U Niškom pozorištu provela je četiri veoma plodne godine (1953-1957), gde su joj reditelji bili iskusni Dušan Životić i Velimir Živojinović Masuka, a od mlađih, Rajko Radojković, Aleksandar Đorđević, Dušan Rodić.
Među njena značajna niška glumačka ostvarenja ubrajaju se Medž u „Pikniku“, Mis Merdston u „Davidu Koperfildu“, Katarina u „Madam San Žen“, Jerdisa u „Pohodu na sever“, Linda u „Plači voljena zemljo“, Marta u „Drveće umire uspavano“, Glorija u istoimenoj Marinkovićevoj drami, Stana u „ Čučuk Stani“, Vaska u „Zoni Zamfirovoj“.
Posle gostovanja reditelja Predraga Dinulovića u Nišu 1956. i uspešno ostvarene Maše u „Tri sestre” Čehova, Neda Brgić naredne sezone prelazi u Beogrdsko dramsko pozorište.
Od 1957.do 1978, kada je otišla u prevremenu penziju, Neda (udajom za reditelja Aleksandra) Ognjanović, ostvarila je niz zapaženih kreacija. Počela je u Ćopićevim „Doživljajima Nikoletine Bursaća” sa Radetom Markovićem, u kome je igrala sve ženske likove, od Curetka, Majke, do babe Trivune, na preko tri stotine repriza.
Ubrajala je u svoje najbolje uloge Lauru („U agoniji“ Miroslava Krleže) i Džou Britn („Tugovanka za gospodina Čarlija“ Dž. Boldvina).
Među ostalim uspelijim ostvarenjima se izdvajaju: Kraljica Draga („Konak“ M.Crnjanskog), Marjutka („Balada o Poručniku i Marjutki“ B.Krefta), Rašel („Vasa Železnova“ M.Gorkog), Gospođa Spasićka („Ujež“ B. Nušića), Lujza („Posle pada” A Milera), Hana („Kralj Betajnove“ Ivana Cankara), Klara („Leda” M. Krleže), Jevrosima („Maksim Crnojević” L.Kostića). Gostovala je u Narodnom pozorištu u Beogradu kao Horovođa zarobljenih Trojanki („Orestija“ Eshila, 1989) „sigurna, ozlojeđena i pribrana“.
Malo je nastupala na radiju i televiziji. Sačuvan je televizijski snimak pozorišne predstave „U agoniji (1981)“. Igrala je u filmovima „Dan četrnaesti (1961)“ Zdravka Velimirovića, „Bube u glavi (1970) “, „Živeti kao sav normalan svet (1982)“, oba u režiji Miše Radivojevića, kao i u filmu „Boj na Kosovu (1989)“ Zdravka Šotre.