•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Gimme Danger (2016)

Kao i obično kada nezainteresovano propoveda onima koji nisu kul, Jim Jarmusch je „Gimme Danger“ usmerio pravo ka srcima onih koji već vole, ili barem cene, njegovog dobrog prijatelja, Iggy Popa. Na samom početku dokumentarca, režiser izjavljuje da su Iggy i The Stooges bili „najveći rock’n’roll bend ikada“, ali se ne trudi dovoljno da tu tvrdnju i potkrepi, te nije intervjuisao kritičare ili druge muzičare da bi dobio zvanično sankcionisana mišljenja, niti je ponudio puno toga u smislu analize onoga što je muziku ove grupe učinilo toliko posebnom.

Jarmusch se gotovo isključivo oslanja na Iggyja, njegove preživele članove benda, kao i na nekoliko drugih ljudi koji su ih dobro znali, kako bi dao hronološki prikaz istorije Iggyjevog muzičkog razvoja od perioda kada je bio dečak, zatim mlad čovek, i na kraju odrasla osoba koja je prkosno oblikovala „neprofesionalnu“, ali uticajnu muzičku karijeru na osnovu svog sirovog talenta, šarma, halapljivo radoznale inteligencije, i naizgled vraške energije kojoj nema kraja. Film se takođe bavi i uticajem koji su The Stooges imali na mnoge bendove koji su se pojavili nakon njih, dajući zasluge Iggyju za to što je bio otac punk rocka.

Veliki deo svoje privlačnosti „Gimme Danger“ duguje samim Iggyju – ili „Jimu Osterbergu u ulozi Iggy Popa“, kako je i navedeno u odjavnoj špici, verovatno zato što je on ovde bio zbunjen ili je dosta o tome razmišljao umesto da glumi prenapumpanog cirkuskog majmuna koji je izmislio surfovanje u gomili i koji se često na svojim nastupima pojavljivao toliko naduvan da je jedva mogao da se seti sopstvenih tekstova. Gimnastičarskog tela dostojanstveno povijenog u stolici, Iggy bez suvišnog napora odaje onu kul vibraciju čoveka koji je dovoljno samopouzdan da se smeje samome sebi i vrlo često živopisnim, ali i apsurdnim situacijama u koje je upadao kao mladić.

Nepoznati arhivski snimci, od kojih su mnogi sveži i sirovi kao Iggyjeva muzika, često se mogu videti kao pozadina priče koju ovaj muzičar priča. Neki od tih snimaka poslužili su svojoj bukvalnoj svrsi, kao što su scene Njujorka iz kasnih ’60-ih i ’70-ih koje vidimo dok on priča o svom preseljenju u taj grad kako bi snimio svoj prvi album. Neki snimci su ubačeni da bi izazvali smeh, kao što je na primer loše odglumljen edukacioni film, koji se vrlo verovatno prikazuje u srednjim školama i to deci koja su u otprilike istom uzrastu kao Iggy kada je bio tinejdžer; u ovom filmu bolno iskreni školski savetnik savetuje još ozbiljnijeg učenika o dilemi koja je slična onoj o kojoj je Iggy upravo pričao, prenoseći svoja iskustva s tim kada je bio u tim godinama.

Jarmusch povremeno pokušava da pretera sa arhivskim snimcima tako što duplira ili triplira njegovu izloženost, u nameri da ponovi haos i prekomernu stimulaciju u životima članova benda koja više deluje nepovezano nego što služi tome da podseti gledaoce na ta vremena. Uspešnije scene su one u kojima Iggy i The Stooges nastupaju ili vežbaju, jer one sadrže svojevrsnu propulzivnu energiju njihove muzike, ekstatičnog plesa i njegove sklonosti da se baca u glasnu gomilu obožavalaca. Kako njegov basista, Mike Watt, kaže, način na koji je Iggy nastupa „podseća vas da se život, u velikoj meri, dešava u sadašnjem trenutku“.

Čak i tada, zadnja i najbolja reč dolazi od samog Iggyja, u malom fragmentu starog intervjua. „Ona je dionizijska“, kaže on misleći na svoju muziku. „Ako znate razliku između dionizijske i apolonske umetnosti.“ Mali dragulji u vidu takvih detalja, ubačeni tu i tamo po filmu, čine da „Gimme Danger“ bude nešto više od obične zbirke anegdota i filmskih klipova. Oni otkrivaju učenost i oštru samosvest kojom je Osterberg morao da se okruži da bi postao Iggy, loptica skočica od žila i um koji funkcioniše isključivo na osnovu svojih instinkta.

Žanr:dokumentarni, muzički
Godina:2016
Reziser:Jim Jarmusch
Scenario:Jim Jarmusch
Uloge:Ewan McGregor, Iggy Pop, James Williamson
Uzrast:R
Award:1 nagrada i 3 nominacija
Studio:Low Mind Films, New Element Media
Zemlja:United States
Website:www.gimmedangerfilm.com
Jezik:engleski
Trajanje:108 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...