•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Oskar za najbolji strani film i Jugoslavija

Živimo u “oskarocentričnom” sistemu filmskog univerzuma. Česte su i značajne polemike o bitnosti nagrade Oskar, kao i ne-filmskim pozadinama nagrađivanih filmova i motivima članova Američke akademije za glasanje za određeni film koji se kreću od motiva umetničko-estetskih do motiva političke korektnosti. Nesumnjiva težina Oskara (pre)često izaziva laičke reakcije ,,rovovske’’ borbe krajnosti u kojoj se se mišljenja ,,ukopavaju’’ na provincijalnom stavu ,,da je Oskar sve’’ ili na potcenjivačkom stavu koji valjda treba da promoviše nekakvu ,,filmofilsku drugačijost’’i alternativnost anti-Oskar ,,nad-ukus’’a u kome je ,,Oskar ništa’’.

Kao što je Pablo Neruda rekao da ,,Nobelova komisija nikada nije otkrila nijednog dobrog pisca, ali je neke priznala’’, tako se ova izjava može primeniti i na Nagradu američke akademije za najbolji film van engleskog govornog područja. Oskar za najbolji strani film svakako jeste jedna od najprestižnijih filmskih nagrada na svetu i najpoželjnijih za većinu filmskih režisera jer donosi priznanje od najveće filmske industrije na svetu, kartu za potencijalni proboj u Holivud i ostvarenje onih dečačkih, filmskih “proto-snova” koji mnogi filmski autori ne bi ni sami sebi priznali. Kuriozitet ove nagrade jeste da se ona ipak dodeljuje direktno zemlji porekla filma, a indirektno režiseru koji nagradu preuzima u ime “kreativnih talenata filma”. Pravila kažu da svaka zemlja može učestvovati sa jednim filmom u kojem većina dijaloga nije na engleskom jeziku. Predugačak je spisak mnogih velikih ne-američkih režisera čiji filmovi nisu dobili Oskara (a mnogi i nisu marili mnogo zbog toga-recimo, veliki Godar i Trifo), ali je Oskar svakako “priznao” neke od filmova od kojih su, po mišljenju autora ovog teksta, pet najboljih na listi dobitnika: Kurosavin - Rašomon, Felinijev- 8 ½, Beninjijev - Život je lep, Donersmarkov - Život drugih i Kampaneljin - Tajna u njihovim očima.

Kako motivi za dodelu priznanja Oskar često imaju i političku konotaciju, najveći favorit (a na kraju i dobitnik) bio je iranski film Trgovački putnik Asgara Farhadija, usled Trampove zabrane ulaska u SAD državljanima pojedinih islamskih zemalja (među njima i Iran), Farhadijevog odbijanja da dođe na ceremoniju iako je imao specijalnu dozvolu za ulazak u Ameriku i netrpljevosti Holivuda prema liku i delu novog američkog predsednika (ovim, naravno, ne želim da dovedem u pitanje umetnički doseg Farhadijevog filma).

Tranzicione godine domaćem filmu donele su krizu u finansijskom (ali i kreativno-umetničkom) pogledu, te nijedan film nije imao preterano zapažen uspeh u svetskim okvirima i nije stigao do nominacije za Oskara. Jugoslovenska filmska produkcija je, s druge strane, bila produkcija sa ozbiljnim ulaganjima, utvrđenim pravilima, dobrim brojem bitnih autora u svetskim okvirima i relevantnošću za filmski kontekst svog vremena. Jugoslavija je šest puta bila u krugu pet nominovanih za Oskara, posredstvom sledećih filmova:

- Cesta duga godinu dana, 1958, režija: Đuzepe de Santis

Kratak opis: Uprkos tome što nema dozvolu, Emil Kozma iz zabačenog planinskog sela u opštini Zagora pokreće inicijativu za izgradnju puta do glavne ceste prema gradu. Postupno mu se pridružuju i drugi seljaci, pretpostavljajući da je u pitanju državna inicijativa i da će moći sada dobiti kredit za zadovoljenje najnužnijih životnih potreba. Kad se otkrije da je Emil započeo radove na svoju ruku, prekasno je zaustaviti projekat koji bi mogao čitavo mesto povezati sa svetom.

Film čuvenog autora italijanskog neorealizma De Santisa nije osvojio Oskara, ali je zato nagrađen Zlatnim globusom za najbolji film sa ne-engleskog govornog područja.

- Deveti krug, 1960, režija:France Štiglic

Kratak opis: Da bi spasio Rut, mladu kćerku svojih jevrejskih suseda od ustaškog progona, stari Vojnović ubedi sina Ivu da se formalno venča s devojkom koja je nekoliko godina mlađa od njega. Ivo time nije zadovoljan, uostalom on je u vezi s Magdom, devojkom svojih godina, ipak, s vremenom se između njega i Rut razvija iskrena i intenzivna ljubav. Jednom prilikom Rut se nađe sama na ulici pa je policajci privedu. Na kraju završi u tzv. devetom krugu, delu koncentracionog logora u kojem se lascivne ustaše naslađuju patnjama mladih devojaka, odakle Ivo pokušava da je oslobodi.

Potresna ratna melodrama o žrtvama holokausta slovenskog režisera Franceta Štiglica, snimljena prema scenariju Zore Dirnbah, smeštena je u Zagreb početkom rata. Osim nominacijom za Oskara, film je nagrađen i Velikom zlatnom arenom za najbolji film na festivalu u Puli.

- Tri, 1966, režija: Aleksandar Saša Petrović

Kratak opis: Tri susreta revolucionara Miloša sa smrću u ratu. U prvom delu Miloš posmatra tuđu smrt. U drugom sam biva gonjen od Nemaca. U trećem je dočekao kraj rata u situaciji da sam odlučuje o ljudskim životima. Dilema koja ga muči tokom celog rata ostaje: kazniti ili oprostiti.

Cenjena ratna drama Saše Petrovića prikazuje apsurd ratnih razaranja i uništavanja života, a uz „Skupljače perja“ najuspješniji je njegov film. „Tri“ je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film u Puli, nominovan je za Oskara u kategoriji filma na stranom jeziku

- Skupljači perja, 1967, režija: Aleksandar Saša Petrović

Kratak opis: Rustični život Roma iz Vojvodine, skupljača perja koji još žive prema tradicionalnim životom večitih skitnica. Beli Bora i Mirta suparnici su koji imaju jasno razgraničene teritorije na kojima deluju, ali kada Mirta prekrši dogovor dolazi do sukoba.

Legendarni film Saše Petrovića jedan je od najpoznatijih predstavnika tzv. crnog talasa koji je upamćen po upečatljivom nastupu Bekima Fehmiua te romskoj pjesmi „Đelem, đelem“ koju izvodi Olivera Vučo. Film je nagrađen u Kanu i osvojio je nominacije za Zlatni globus i Oskar. Saši Petroviću bilo je ovo drugo uzastopno pojavljivanje na dodeli Oskara sa nominovanim filmom za šta se vezuje i jedna neprijatna anegdota. Naime, voditelj je u činu proglašenja pročitao - “pobednik je jugoslovenski film...”, Saša Petrović je već ustao, a voditelj je pročitao - ,,Strogo kontrolisani vozovi’’. Čehoslovački film režisera Jiržija Mencla. Bila je to mini “Munlajt - La la land” afera, 50 godina ranije.

- Bitka na Neretvi, 1969, režija:Veljko Bulajić

Kratak opis: Početkom 1943. godine nemački generali su počeli, po Hitlerovom naređenju, s provođenjem plana “Vajs” za uništenje partizanskih jedinica. Pritisnuti daleko nadmoćnijim neprijateljem, partizani, s Vrhovnim štabom i 4.500 ranjenika i tifusara, našli su se opkoljeni u dolini Neretve. Ostao je samo jedan most na čijoj drugoj strani su čekale jake neprijateljske snage, pripremajući se za masakr ranjenih boraca i bespomoćnog naroda. Tito je naredio da se sruši most. Iznenađeni neprijatelj je prebacio svoje snage na drugu stranu predviđajući da će partizani pokušati samoubilački proboj obruča. Ali, u toku samo jedne noći partizani su izgradili pomoćni most pored srušenog i prebacili se na drugu stranu izigravši neprijatelja.

Ratni spektakl Veljka Bulajića po većini je sudova vrhunac jugoslovenskog ratnog filma, a neretko se ubraja i među najbolje ratne filmove svih vremena. Reč je o ratnoj epopeji s impresivnim akcionim sekvencama te galerijom glumačkih velikana koja, doduše, na kraju ipak nije osvojila Oskara, ali je postala bioskopski hit na svim kontinentima.

- Otac na službenom putu, 1985, režija: Emir Kusturica

Kratak opis: “Otac na službenom putu“ je jugoslovenski film iz 1985. godine režisera Emira Kusturice. Glavne uloge tumače dečak Moreno de Bartoli, Miki Manojlović, Mirjana Karanović, Mustafa Nadarević i Mira Furlan.

U filmu se opisuje Titov razlaz sa Staljinom 1948. godine, kao i početak ne samo lomova, već i veoma teških godina za mnoge jugoslovenske komuniste.

Neoprezan komentar o novinarskoj karikaturi je dovoljan da Meša doživi mnoge zatvorske nesreće. Sada je njegova porodica prisiljena da se bori i čeka njegov izlazak iz zatvora. Film prati priča iz perspektive Malika, njegovog mlađeg sina, koji veruje u priču svoje majke o tatinom odlasku na službeni put.

Na ovoj listi nezasluženo nema filma Podzemlje (1995) koji nominaciju, najverovatnije, nije dobio iz političkih razloga, sankcija, ratnih dešavanja i (sveopšte) izolacije SR Jugoslavije.

Od filmova iz bivše Jugoslavije koji nisu ušli u nominacije a bili su bili naši zvanični kandidati za Oskara, izdvojio bih: Majstor i Margarita - Aleksandra Petrovića, Okupacija u 26 slika - Lordana Zafranovića i Dom za vešanje - Emira Kusturice.

Autor: Milan Zirojević

Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...