•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Sa verom u Boga - Najbolji film Kraljevine Jugoslavije

Film Mihajla Al. Popovića Sa verom u Boga, smatra se, konsenzusom savremenika, ali i posleratnih filmskih istoričara srpske i jugoslovenske kinematografije, najboljim filmom Kraljevine Jugoslavije. Mihajlo Al. Popović (1908-1990), rođeni Beograđanin, završio je Trgovačku akademiju i verovatno bi vodio život dosadnog knjigovodstvenog ćate da ga nije životni put odveo u fatalnu zaljubljenost magijom filma. Kao zaljubljenik u sedmu umetnost bio je jedan od osnivača ,,Jugoslovenskog film kluba’’, osnovanog 1930.godine. Filmski zanat učio je od svog nekadašnjeg kolege sa Trgovačke akademije, Miodraga Mike Đorđevića, tada već afirmisanog filmskog snimatelja. Još 1930. godine pomagao mu je u snimanju dokumentarnog filma Belje. Kasnije je učestvovao u snimanju (nažalost, izgubljenog) ratnog filma Kroz buru i oganj, u produkciji filmskog preduzeća ,,Adria nacional film’’ i u režiji Ranka Jovanovića i Milutina Ignjačevića. U ovom filmu imao je i epizodnu rolu austrijskog vojnika, ali se mnogo više zadržavao iza kamere kupujući zanat od snimatelja Josipa Novaka, još jednog od pionira filma na našim prostorima.

Vođen privlačnošću stvaranja čuda pokretnih slika, čitajući priču Branislava Nušića ,,Pusta kuća’’, inspirisan naturalizmom tadašnjih sovjetskih filmova, došao je na ideju da snimi film o vojniku u Velikom ratu koji se posle četiri godine vraća kući kao invalid. Za potrebe snimanja osnovao je i preduzeće ,,MAP film’’ i za samo deset dana snimio film koji će ući u filmsku istoriju - Sa verom u Boga.

Ceo film snimljen je u Kumodražu, pokraj Beograda, rodnom mestu vojvode Stepe Stepanovića, a osim profesionalne glumice Dese Jovanić, koja je tumačila glavnu žensku ulogu, svi ostali glumci su bili naturščici. Iako se to vreme uzima kao početak dominacije zvuka na filmu, Sa verom u Boga je, usled nedostatka sredstava, snimljen kao nemi film. Kasnije je ozvučen sa gramofonskih ploča, muzikom istaknutih domaćih autora. Prikazan je 1933. godine u beogradskim bioskopima ,,Koloseum’’ i ,,Metropol’’ i ostavio je dobar utisak i na kritiku i na publiku.

Veliki udarac na razvoj mlade domaće filmske industrije donela je propast Zakona o filmskom prometu, koji je bio glavni oslonac domaće kinematografije, pa je Popovićev ,,MAP film’’ propao, kao i mnoga druga filmska preduzeća. Popović postaje slobodni filmski snimatelj, pa je do izbijanja Drugog svetskog rata, snimio, kao glavni ili jedan od snimatelja, oko 40 filmskih reportaža za preduzeća ,,Novaković film’’, ’’Artistik film’’, ’’Jugoslavija kd’’ u kojima je sarađivao sa starim prijateljem Mikom Đorđevićem. Pred samo izbijanje rata, upravo s njim je radio u Zagrebu na dugometražnom projektu Ljubica i Janja, koji je bio prekinut. Okupaciju je proveo u Beogradu, radeći fizičke poslove i ne snimajući, ali se sa borbama za oslobođenje Beograda aktivira i počinje da snima kao član filmske sekcije Vrhovnog štaba Narodno oslobodilačke vojske.

Posle rata, radio je kao snimatelj mnogobrojnih dokumentarnih filmova, ali i nekoliko igranih ostvarenja. Ipak, šansu za režiju svog drugog igranog filma kojim bi potvrdio svoj talenat, nije dobio. Još 1950. godine predao je, novoformiranoj Jugoslovenskoj kinoteci, negative filma Sa verom u Boga, ali je sve prošlo dosta tiho, valjda zbog politike nove Jugoslavije koja nije priznavala ništa staroj, pa ni neupitna dostignuća na filmu. Za prvi jugoslovenski film proglašavana je Slavica.

Tek osamdesetih, Jugoslovenska kinoteka poziva Popovića da pomogne u restauraciji svog remek-dela kako bi bio prikazan na Festivalu nemog filma u italijanskom gradu Pordenoneu. U restauraciji je učestvovao i stručni tim koji je oformila Jugoslovenska kinoteka, a koji je predvodio čuveni režiser, montažer, teoretičar i profesor filma, dr Marko Babac.

Pordenone je gradić u severnoj Italiji, sa oko pedeset hiljada duša, čiji stanovnici sebe nazivaju Furlancima (mešavina Latina, Slovena i Germana) i u kojem se, i dan danas održava festival u čast filmova koji se više ne prave (ili retko kad). Predstavlja jedinstven festival u svetu posvećen biserima sedme umetnosti, posvećen nemom filmu. Ovo pitoreskno mesto, koje svakog oktobra opsedaju fanatici celuloidnih iluzija, postaje za tih osam dana, prestonica filmskog entuzijazma i trg (ne)zaboravljenog nemog filma, velikih majstora kao što su Čaplin, Kiton, Velman itd.

Sa verom u Boga je 1988. godine u Pordenoneu dobio ovacije, a Mihajlo Al. Popović specijalnu povelju festivala.

Poetičan, surov, patrijarhalan i moderan, ovaj film predstavlja snažan omaž svoj tragici stradanja srpskog naroda u Velikom ratu, a završna scena u kojoj obogaljeni otac objašnjava sinu jedincu i svoju tragediju gubitka ruke i tragediju čitave zemlje rečima- ,,kad porasteš, kašće ti se samo’’ simbolički prikazuje i surovost sudbine ali i nadu u pobedu i obnovu života.

Sa verom u Boga i Mihajlo Al. Popović predstavljaju zadivljujuće raritete i vredne dragulje u istoriji srpskog filma.

Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...