Sasvim sigurno ne postoji književno delo koje nije prebacivano više puta na pozorišne daske i filmsko platno nego što je to Hamlet. Čuvena tragedija Vilijema Šekspira o danskom princu koji propada paralelno sa svojom državom doživela je nebrojeno mnogo izvođenja u pozorištima i televizijskim i filmskim ekranizacijama širom sveta. Šekspirov tekst, napisan negde oko 1600. godine sadrži univerzalne mudrosti i obrađuje modele ljudskog ponašanja, čovekovu zlobu i iskvarenost društva koji se nisu izmenili od zore postojanja država i organizacije društvenog života, što mu je obezbedilo aktuelnost do današnjih dana. Ova činjenica je u mnogome olakšala posao filmskim radnicima, obezbeđujući im prostor za sopstvenu kreativnost i smeštanje radnje u željeno vreme.
Danas ćemo se osvrnuti na najznačajnije filmske ekranizacije ovog čuvenog dela.
Jedan od najpoznatijih engleskih i svetskih glumaca u istoriji, Lorens Olivije, važio je za najboljeg poznavaloca Šekspirovog stvaralaštva. Godine 1948. na filmsko platno stiže ekranizacija Hamleta koju je režirao sam Olivije a i tumačio glavnu ulogu. Film je postigao značajan uspeh, Olivije je opravdao svoju reputaciju jer je film bio nominovan za Oskara u 7 kategorija a osvojio prestižnu nagradu američke filmske akademije u 4 kategorije: za najbolju glavnu mušku ulogu, za režiju, za najbolji film i kostimografiju. Film je dobio i mnogo drugih nagrada- Zlatni Lav u Veneciji, Zlatni globus u Njujorku i mnoge druge.
Drugo značajno filmsko ostvarenje na temu Hamleta stiglo je 15 godina kasnije iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Grigorij Kozincev je 1964. godine režirao i igrao glavnu ulogu u ruskoj verziji Hamleta, odnosno Gamleta, kako je bilo ime filma u tadašnjoj sovjetskoj uniji. Ocenjen od strane publike čak i bolje nego Olivijeovo ostvarenje, ipak nije mogao da osvoji ništa bolje od nominacije za Zlatni globus. Obzirom da je nastao u vreme hladnog rata, i sama nominacija je značajan uspeh ovog filma. Kozincev je ipak dobio priznanje, i to ni manje ni više nego baš od britanskog filmskog instituta osvojiviši nagradu Sanderlend Trofi, 1964. godine.
Sledeće značajno filmsko ostvarenje stiglo je 1990. godine. Film ''Hamlet'', Frenka Zefirelija, sa Mel Gibsonom u glavnoj ulozi, nije postigao neki uspeh ni među gledaocima ni u svetu filmskih nagrada. Nominovan samo u 2 kategorije za Oskara, za režiju i kostime, nije osvojio ni jedan. Filmska ekipa okupljala je jako zvučna imena, kao što su Glen Klouz, Helen Bonam Karter, Ian Holm i drugi ali gluma Mel Gibsona nije bila dovoljno uverljiva čime je ovaj film ostao zabeležen u istoriji kao jedan od manje uspelih pokušaja.
Danski režiser Gebrijel Aksl, 1994. godine snimio je film ''Kraljevska prevara'' ( ''Royal Deceit'' ), poznat još i pod imenom ''Princ Jitlanda'' u kojem priču o Hamletu vraća njenim korenima, u dansku verziju. Ulogu princa prestolonaslednika, Amleda u originalu, tumačio je Kristijan Bejl dok su pored njega tu bili i Gebrijel Birn, Helen Miren, Kejt Bekinsejl i drugi. Poput Zefirelijevog ostvarenja nije postigao značajan uspeh niti je osvojio ijednu nagradu ali je film po oceni publike jako interesantan za gledanje i predstavlja zanimljiv pokušaj da se priča prikaže na malo drugačiji način.
Kenet Brana važi za najboljeg poznavaoca Šeskpira preko okeana, tj. u Americi. Poput Lorensa Olivijea, režirao je i igrao glavnu ulogu u svojoj verziji Hamleta iz 1996. godine. Brana je svog Hamleta smestio u 19. vek i njegov film je prvo značajno filmsko ostvarenje koje je prikazalo vremensku univerzalnost ovog književnog dela. Scenografija i kostimi Danske 19. veka nisu nimalo zasmetali u prezentaciji priče o danskom princu. Kako Kenet Brana voli da se igra kamerom, to je njegovo ostvarenje praćeno neverovatno dinamičnom kamerom, koja daje filmu atmosferu napetosti i predstavlja prijatno osveženje u odnosu na prethodna ostvarenja. U ovoj verziji filma, glumačka ekipa je bila zaista sjajna: Džuli Kristi, Derek Džejkobi, Kejt Vinslet, Žerar Depardje, BIli Kristal, Robin Vilijams, a u minornim ulogama pojavili su se: Čarlton Heston, Džek Lemon, Ričard Atenborou, Džudi Denč, Džon Gilgud, Džon Mils i drugi. Integralna verzija filma traje celih 4 sata ali je Brana morao da je za bioskopska prikazivanja redukuje na ''samo'' 150 minuta.Film je bio nominovan za Oskara u 4 kategorije ali nije osvojio ni jednu od nagrada, dok je ipak bio nagrađivan na drugim filmskim festivalima širom sveta.
Po ugledu na Branu, 4 godine kasnije, Majkl Almereida 2000. godine filmskoj javnosti predstavlja svoje ostvarenje Hamlet u kojem poznatu priču smešta u savremeno doba, tj. kraj 20. veka. Glavnu ulogu, Hamleta, tumačio je Itan Houk dok su pored njega u filmu se pojavili Kajl Meklalan, Bil Marej, Sem Šepard, Džulija Stajls i drugi. Film je, kao i ostvarenje Danca Aksla, prošao kod publike tek kao zanimljiv pokušaj, sem par nominacija i jedne nagrade nije uspeo da osvoji ništa više.
Na kraju, možemo samo konstatovati da postoje određena književna dela kojima vreme ne može ništa. Hamlet je sigurno jedno od njih.
Hamlet - filmske verzije:
Olivije 1948
Kozincev 1964
Mel Gibson 1990
Kristijan Bejl 1994
Kenet Brana 1996
Itan Houk 2000