•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Intervju sa Fransoaom Kluzeom, zvezdom filma Nedodirljivi

Šta vas je u scenariju osvojilo toliko da ste odlučili da glumite u filmu Nedodirljivi?

Činjenica da se radi o dvojici likova i stvaranju prijateljstva. Jednostavno, to je priča o dva muškarca. I odmah sam shvatio da joj Omar pristupa na isti način. Glumili smo jedan za drugoga. Bio je sjajan, imao sam utisak da nosi ceo film, da glumi za obojicu i da sam zapravo bespomoćan (smeh).

Da li je uloga tetraplegičara izazov?

Jeste, pogotovo što ja nisam glumac koji voli puno dijaloga i radije glumim u tišini. To znači da se uglavnom izražavam telom. Očigledno, ovde nisam mogao da koristim telo, pa sam slušao, učestvovao i smejao se svemu što je bilo smešno. Filip i Dris su komplementarni. Jedan je pokretan, drugi nije. Dris je na neki način postao moje telo. Kad pleše, to je kao da ja plešem.

Vi, Omar i Filip Pozo di Borgo upoznali ste se u njegovom domu u Esauiri. Čega se najviše sećate?

Bila je to emocionalna poseta. Kad sam ga posmatrao u njegovoj svakodnevnici i slušao njegove priče o sopstvenom životu, to je stvorilo temelj za moj odnos prema filmu.

Kako ste se pripremali?

Pokušavao sam da zaboravim sebe, da napustim sebe. Nikad ne pokušavam da budem zgodniji ili velikodušniji. A moj lik žudi za običnim, iako se nalazi u neobičnoj situaciji. Čak i kad Dris predlaže aktivnosti koje nadmašuju mogućnosti, Filip ih prihvata jer su mu nepoznate, poput deteta je, želi sve da proba… Dris živi za dvoje, kreće se za dvoje, šali se za dvoje. Pomalo sam pokušavao da postanem njegov partner, da ga nasmejem više nego što on uspeva da nasmeje mene, da mu olakšam život jer ga on olakšava meni.

Je li vaša komplementarnost bila odmah očigledna?

Odmah mi se svideo. Sjajan je glumac, potpuno posvećen svom zvanju i ne pokušava da bude inteligentniji od lika koji glumi. Njegov pristup je zdrav i iskren. Na kraju sam se osećao kao klinac koji ima sjajnog partnera za igru u parku.

Postojala je mogućnost da gledaoci vide dva suprotstavljena lika. Ali, umesto toga, osećaj je da gledamo Hidru sa dve glave. Ne možemo da zamislimo jednog bez drugog…

Već godinama govorim da je doba kad su glumci bili u međusobnom hladnom ratu na setu, kad su se zvezde sudarale, daleko iza nas. Glumci su danas partneri. Loši glumci misle da na nama leži velika odgovornost. Glumci su precenjeni. Mi samo nastupamo. Zahvaljujući uspehu, sada malo više verujem u sebe i mogu da se vratim onom amaterskom osećaju - jednostavnom užitku deljenja. Srećom, i Omar i reditelji ponašaju se upravo tako. Velikodušni su, a dirnula me i Filipova velikodušnost. On kaže da njegov najveći hendikep nije to što je u invalidskim kolicima, već što živi bez žene koju je voleo i koja je umrla. To je ono što sam morao da oživim: ranjivost čoveka koji je ostao bez svoje ljubavi.

Da li se vaša slika Filipa menjala tokom snimanja?

Problem je bio to što smo snimali komediju koja nije smela da bude besmislena. Morao sam da budem skoncentrisan - on je stvaran i on pati. Nisam smeo da koristim telo, pa je moje lice moralo da prikazuje sve osećaje.

Je li bilo scena od kojih ste strepeli?

Nije, osim bola. Ovo je komedija i morali smo da zaboravimo na bol, a ona je ipak neprekidno prisutna. Filip ima fantomske bolove koje mi ne možemo ni da zamislimo. Noge ga bole, a on ne bi smeo da ih oseća.

Nakaš i Toledano usuđuju se da pišu i neočekivanim stilom - njihov humor ima i Hitlera i poznate viceve o hendikepiranima… Ne izvinjavaju se ni zbog čega, nemaju kompleksa…

Jasno im je da Filip jedino ne podnosi sažaljenje. On zna da su drugi sretnici jer su pokretni. Ali, on je srećan što je živ. Erik i Olivije su to sjajno preneli. S druge strane, Dris je hendikepiran svojim poreklom i zbog toga ne sažalijeva Filipa.

Kako Erik i Olivije funkcionišu na setu?

Jako su zahtevni i ambiciozni. Maštoviti i inteligentni. S njima dani prolaze jako brzo i ugodno.

Kako ste se osećali na projekciji filma?

Nisam baš u stanju da gledam filmove u kojima glumim, ali ovaj me je dirnuo. Shvatio sam da funkcioniše zato što je rezultat istinskog timskog duha. Cilj je stvoriti film, a ne ostvariti svoju ulogu unutar njega. U ovom filmu je duet - ni u jednom trenutku ne moramo da biramo između njih dvojice. Takvi su i Erik i Olivije - nijedan nema ego veći od drugog.

Podeli:



Preporucujemo

Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...