•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

A Cure for Wellness (2016)

Novi film Gorea Verbinskog, „A Cure for Wellness“, predstavlja režiserov pokušaj da se priključi klubu režisera vizionara koji su koristili visokobudžetne filmove kako bi nam prikazivali svoje specifične vizije i velike ideje preko velikog ekrana. Ako kažemo da je dosadašnji rad Verbinskog pokazivao pravu vizuelnu inteligenciju i maštu, ovo je film koji se njima šepuri. A kao i mnogi dosadašnji primeri studijskih velikana koji su tražili svoje mesto u visokom društvu umetnika, Verbinski nam na očigledan način govori ko je na njega najviše uticao – među njima su Kubrick, Jodorowsky, „World on a Wire“, „The Hourglass“, „The Hourglass Sanatorium“, pa čak i „Salo“. Takva ambicija morala bi da privuče pažnju svakog filmofila koji još uvek diše, a to što je „A Cure for Wellness“ na kraju konvencionalniji nego bilo koji od filmova koji su ga inspirisali ne umanjuje činjenicu da je Verbinski uspeo da prenese takav vizuelni polet u bioskope.

Film počinje u drakonskoj imitaciji savremenog korporativnog sveta, gde gospodin Lockhart (Dane DeHaan) radi kao preduzetnik koji se penje uz lestvice uspeha u nekoj neimenovanoj poslovnoj imperiji u Njujorku. Priča o korporativnom spajanju koje će u potpunosti izmeniti sadašnju situaciju ispunjava vazduh u početnim scenama filma, kada saznajemo i da je Lockhart izabran da dovede direktora kompanije, gospodina Pembrokea, iz švajcarske planinske banje u koju je ovaj pobegao, i da ga vrati u SAD kako bi pregovori mogli da počnu. Priča se zatim naglo prebacuje na Alpe – na vrlo uzbudljiv način, naravno, sa Verbinskijevom kamerom pričvršćenom za bok brzog voza koji izranja iz tunela na hladan planinski vazduh – i neće se vratiti sa svog eventualnog odredišta, osim u sporadičnim flešbekovima na scenu traume iz detinjstva koja je definisala Lockharta (i koja nastavlja da ga proganja): njegov otac koji izvršava samoubistvo bacanjem sa mosta u Njujorku.

Kao što možemo zaključiti iz ranije pomenutih scena, Verbinski ima dar za predstavljanje, a naredna scena u kojoj Lockhart stiže u odmaralište u kojem se nalazi Pembroke je još izvanrednija u načinu na koji joj se pristupa. Ozidani prilaz, koji vodi do vrha na kojem je smešteno odmaralište uvija se poput dugog kružnog kalema, dopušta Lockhartu tek delimičan pogled na zdanje u stilu palate. I dok on izvija vrat sa zadnjeg sedišta taksija, ne bi li bolje video odmaralište, vozač pruža prvi od mnogih nejasnih tragova koji se tiču „mračne istorije“ ovog mesta. To je poznat scenario u horor filmovima, gde protagonisti koji se našao na nepoznatom tlu daju maglovite informacije i njegovog shvatanja da „nešto nije u redu“. Ipak, u ovom slučaju Verbinski nalazi kinetičku analogiju sa mentalnim stanjem svog heroja, dok u isto vreme specifična senzacija kruženja odražava magnetno privlačenje samog odmarališta.

Ono što sledi je produžena vežba spiralne neizvesnosti u kojoj Lockhart preuzima ulogu surogat publike dok se materijalizuje kobna istorija odmarališta. Niz scena u kojima Lockhart, okovan gipsom i štakama nakon što je preživeo sudar s jelenom dok je pokušavao da pobegne, hramlje kroz beskrajne hodnike i saune koje menjaju oblik nudi mnoštvo neverovatnih scenografskih dizajna i simetrije dobijene kombinovanjem. Naravno, ne može da odmogne činjenica da Verbinski zaista zna kako da režira scenu koja sadrži jedan od njegovih uočljivih scenskih remek dela. Najistaknutiji primer ovog umeća može se videti u sceni u kojoj se Lockhart nalazi zarobljen u zatvorenom rezervoaru za čulno lišavanje dok se čuvar zadužen za praćenje njegovih vitalnih znaka samozadovoljava u susednoj sobi, ispred koleginice koja mu se nabacuje; vešto tempiran vrhunac scene predstavlja sinhronizacija klimaksa čuvara i upozorenje u vidu cviljenja EKG aparata.

Verbinski je u svom elementu u takvim dezorijentišućim mešavinama inserata (suprotstavljanje bukvalnog prizivanja pakla u podrumu odmarališta sa ushićenim slavljem u balskoj dvorani iznad), i u širem smislu, „A Cure for Wellness“ odiše sudarima suprotnih tonova. Besprekoran izgled samog odmarališta, od oprezno podrezanog lišća i ograde do perfektno belih uniforma zaposlenih, u kontrastu je sa alarmantnim naglaskom na jeziv fizički horor. Na ekranu je prikazano toliko bolesnog belog mesa – često potopljenog u vodu punu jegulja koje jedu ljudsko meso – da bi se i Ulrich Seidl postideo, dok je jedna scena stomatološkog tretmana/mučenja koje Lockhart proživljava tako uznemirujuća da smo mislili da gledamo neko rano Cronenbergovo delo.

Pored ove fantazmagorije, disonanca je povećana prisustvom Hannahe (Mia Goth), „specijalnog slučaja“ u odmaralištu, prema kojoj Lockhart razvija interesovanje koje je negde između antropološke radoznalosti i romantične privlačnosti. S jedne strane, Hannah, kao ćerka hladnog genija koji stoji iza cele operacije (Jason Isaacs), zamišljena je kao naizgled nevina osoba, arhitip horor filmova, dok na jeziv način pevuši melodije i prodorno posmatra sa velike udaljenosti. Međutim, Goth unosi dozu krhke topline u lik, dopunjujući razdražljiv intenzitet DeHaana, nusprodukt lične tragedije, svojom duboko ukorenjenom, podsvesnom svešću o sopstvenom „kvaru“ u razvoju.

Ispotavlja se da je priroda Hannahinog stanja, kao i svih ostalih pacijenata u gadnoj ljudskoj laboratoriji njenog oca, predvidljivo neizreciva (pripremite se za nezaobilazno povezivanje dešavanja na filmu sa trenutnim glavnim temama o beloj moći). Međutim, ono što pruža više uzbuđenja od zbrkane mešavine (konglomerata) tema je predviđanje iz kog ugla će Verbinski prikazati sledeću scenu: da li ćemo sobu videti kroz staklaste oči prepariranog jelena, ispod površine bazena uprljanog menstrualnom krvlju i punom mesoždera nalik na zmije. „A Cure for Wellness“ prikazuje kako nadareni režiser koristi masivna sredstva koja mu je obezbedio studio na više nego vešt (sposoban) i zabavan način, bez tereta produžavanja franšize (serijala). Možda se ono što se dobija kao rezultat ne može nazvati delom vizionara (vizionarskim delom), ali je u svakom slučaju nešto što retko vidimo ovih dana.

Žanr:drama, fantazija, horor
Godina:2016
Reziser:Gore Verbinski
Scenario:Justin Haythe, Justin Haythe
Uloge:Dane DeHaan, Jason Isaacs, Mia Goth
Uzrast:R
Studio:Regency Enterprises, New Regency Productions, Blind Wink Productions
Zemlja:United States
Jezik:engleski
Trajanje:146 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....