Šta to sve znači? Zašto smo ovde? I tačno koliko brutalnih scena smrti pasa ćemo videti u sledećih 100 minuta? Odovori na ova pitanja, prema filmu „A Dog’s Purpose“, su: (a) Nema ubedljivog odgovora; (b) Poslastice, ljubav i češkanje po stomaku; i (c) Otprilike četiri. Zasnovan na bestseleru W. Bruce Camerona koji će vam izmamiti suze na oči, „Purpose“ prati put psećeg duha (kojem glas pozajmljuje budalasto-slatko čudo, Josh Gad) koji prolazi kroz niz neverovatno divnih oblika: čovekov najbolji prijatelj za sva vremena, rase i sezone.
Prvi kratki dašak života – u vidu divljeg šteneta koje se našlo s pogrešne strane štapa šinterske službe – završava se eutanazijom (u sceni koja na svu sreću nije prikazana). Međutim, ponovno rođenje dolazi brzo u vidu krznenog drugara, zlatnog retrivera po imenu Bailey. Usvojen od strane porodice koja deluje kao da dolazi iz grozničavog sna Normana Rockwella, Bailey je simpatični nevaljalac koji u kući prevrće, obara i redovno proždire predmete koji se ne jedu, i na svu sreću nije svestan povremenih tamnih trenutaka – raketna kriza na Kubi, sve veća naklonost ka burbonu koju tata ujutru pokazuje – pa mu ti trenuci promiču. Čak i kada njegov pratilac, Ethan (Bryce Gheisar), odraste iz smešnog deteta u pravog Amerikanca (Riverdaleov KJ Apa) i krenu da ga zanimaju neke stvari za odrasle, Bailey ostaje njegov verni pratilac, iako njegova posivela njuška i sve sporiji hod označavaju da se približava ono neizbežno „zbogom“. (sa ili bez unutrašnje besmrtnosti, na Zemlji i dalje važe pseće godine.)
Tako se reinkarnacije u „A Dog’s Purpose“ nastavljaju dalje: nemački ovčar iz ’70-ih koji je zapravo policijski pas sa brkatim partnerom (John Ortiz) koji ima nos za krijumčarenu robu; kratkonogi korgi koji živi za ostacima pice i vrlo kratkim šetnjama po parku; dlakavi bernardinac ostavljen da propada u sumornom dvorištu prepunom đubreta. Neki vlasnici su dobri, a neki su odvratni ili nemarni; skoro svi oni su usamljeni, što možda predstavlja i najkonstantnije prihvatanje emocija koje ne pripadaju prijatnom spektrumu iz ovog filma. (Što se tiče ubijanja svojih četvoronožnih zvezda, ne brinite: smrt dolazi najmekšim korakom – u vidu kosmičkog vrtloga svetlosti koji je nešto između lava lampe i lasera)
Režiser Lasse Hallström, veteran u biranju nesvakidašnjih glumačkih ekipa i priča („Chocolat“, „The Cider House Rules“), snima koristeći raskošno bogatu Technicolor tehniku, čak iako pripovedački vrlo često deluje kao da boji prstima. Svaki segment, propisno uokviren u knjiškom maniru i uz muzičku podlogu (marame i „Simon & Garfunkel“ za ’60-te, „Jheri Curls i A-ha“ u ’80-im), odvija se umirujuće blago, kao priča pred spavanje. Sam film se odvija kao porodični film iz nekog drugog doba, a njegov nežni senzibilitet je uklonjen iz čudnih referenci pop kulture i meta slojeva najmodernije zabave za svaki uzrast. Efekat je sladunjav i blagonaklono retro, i samo malčice dosadan – utešna čokoladica za dušu.
Žanr: | avantura, komedija, drama |
Godina: | 2017 |
Reziser: | Lasse Hallström |
Scenario: | W. Bruce Cameron, Cathryn Michon |
Uloge: | Josh Gad, Dennis Quaid, Peggy Lipton |
Uzrast: | PG |
Studio: | Amblin Entertainment, Original Pictures, Pariah Entertainment Group |
Zemlja: | United States |
Website: | www.adogspurposemovie.com |
Jezik: | engleski |
Trajanje: | 100 minuta |