Ovako.
Srećom da sam ja protivnik prepričavanja sadržine filma jer je narativni tok filma „My Joy“ jedan od najsloženijih, i najneverovatnijih, od skoro odgledanih filmova, da ne bih znao šta dalje da pričam nakon saobraćajnog špica u priči.
Potpuna neverica drži gledaoca dok se radnja premeće sa jednog kraja na drugi kraj, sa glumicima za koje niste sigurni da će nositi priču, drugima, koji se tek pojave, ostave snažan utisak u tih desetak minuta, pa nestanu... i nikada se više ne vrate, da bi odjednom, neko, ko se pojavio negde u prvih desetak minuta iskrsnuo, naterao vas da se zapitate „nije li to onaj iz one scene?“, da bi još jednom nestao i tako u zanosni krug.
Režiser, nekadašnji dokumentarista, Sergei Loznitsa, potpuno zasluženo dobio je nagradu za najboljeg režisera na Sochi, za svoj filmski prvenac. Film je takve snage da većina reditelja (ovde uvek mislim na američke) sa stažom od 30 godina ni ne priđu ovome što je prikazano ovde.
Reći da je priča o putovanju kroz savremenu Rusiju ništa ne bi značilo. Toliko filmova danas putuje kroz razne zemlje, pa nigde ne stigne. Ne, „My Joy“, bukvano, putuje, a uz to se ne sme zaboraviti i dokumentarno oko reditelja zbog čega i sve u filmu izgleda tako realno i mučnije iz scene u scenu. Priča, koja je isprepletena susretima, i koja se iz njih izvija u neke sasvim druge priče, je kruna demonstracije unutrašnje logike jednog filma i spretnosti reditelja, da, taman, kada pomislite, pa šta je više ovo, i dokle više, vi dobijete odgovor. I to kakav odgovor!
Najbliže čega mogu sada da se prisetim i poredim sa filmom je Kafka, ali i Konradov roman „U Srcu Tame“. Ipak, Kafka, pre svega, u mešavini „Procesa“ i nedovršenog „Zamka“.
Ako ste pismeniji i željni nečega drugačijeg, „My Joy“ jeste film za vas, posebno sa užitkom naglašene fotografije upečatljivom kamerom rumunskog fotografa Oleg Mutue, koji je i bio zadužen za sve tmurne nijanse filma „4 Months, 3 Weeks, 2 days“.
I da, čitav film, ma koliko izgledalo da je smešten u više različitih delova zemlje, snimljen je u samo jednoj provinciji.
I kakav kraj film ima!
Tako.
Godina: | 2010 |
Reziser: | Sergei Loznica |
Producent: | Oleh Kokhan |
Scenario: | Sergei Loznica |
Uloge: | Vlad Ivanov, Viktor Nemets, Olha Shuvalova, Dmitri Gotsdiner |
Uzrast: | R |
Award: | Najbolja režija (Sochi) |
Zemlja: | Ukrajina |
Jezik: | Ruski |
Trajanje: | 127 minuta |