•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Najdraže mi je kad radim kao glumac!

Poznatog niškog glumca Miroljuba Nedovića Rikija svi smo gledali makar u jednoj predstavi do sada. On je definitivno jedan od zaštitnih lica niškog Narodnog pozorišta. Osnivač pozorišta Scena Off teatar, koji je karijeru započeo u omladinskom pozorištu „Treća polovina", osvajao je brojne nagrade i priznanja kao glumac, režiser i dramski pisac. Šta sve beleži 30 godina karijere Rikija Nedovića, ali i na čemu on trenutno radi pročitajte u nastavku.

Recite nam nešto o svojim glumačkim počecima.

Ja sam sa 16-17 godina počeo da glumim u Omladinskom pozorištu „Treća polovina" i jedno dve-tri godine igrao iz predstave u predstavu. Tada su bile hit predstave „Ljubavni zov" Marka Mrče i „Ribarenje na asfaltu". Ranije je to pozorište vodio glumac Desimir Stanojević, a kada je on prešao u Beograd, moja žena Ivana i ja smo preuzeli vođstvo „Treće polovine". Kroz ovo omladinsko pozorište je prošlo oko 600 mladih od kojih su dvadesetak njih postali profesionalni glumci.

Kako sada funkcioniše „Treća polovina", s obzirom da je ovo pozorište prošlo kroz razne faze i promene i da ste u oktobru obeležili 30 godina postojanja?

Sada Ivana i ja vodimo pozorište, sa nekim novim klincima. Ima zainteresovanih, ali nije kao što je nekad bilo. Prosto imam utisak da deci sada mnogo više znači da sednu uz kompjuter nego da se bave nečim, te da više vole da budu pasivni posmatrači, nego da aktivno učestvuju. Trenutno radimo sa dvadesetak klinaca. U oktobru smo obeležili 30 godina „Treće polovine" i tada smo pravili audiciju za nove članove. Pre toga smo imali pauzu od nekih godinu dana jer nismo našli zajednički jezik sa našim osnivačem - Niškim kulturnim centrom. Kada je došla nova direktorka Bojana Simović promenilo se dosta toga, ali ne bih da zalazim u detalje.

Sada smo ponovo aktivirali pozorište u prostoru Dečijeg centra u Čairu. Trenutno radimo na jednoj maloj predstavi za Novu godinu, što su nam naručili iz „Pionirskog doma". Za razliku od ovih školica glume, kojih ima po Nišu, ovo je klasično amatersko pozorište! Nekada je u našem gradu bilo više amaterskih pšozorišta, a sada ih ima samo dva: „Treća polovina" i Amatersko pozorište Studentskog kulturnog centra. Smatram da deca treba nečime da se bave, bilo izviđačima, folklorom, sportom – samo ne ulica!

Ove nevladine organizacije koje se bave aktivizmom mladih trebale bi da predlože nešto konkretno tinejdžerima! Neće klinci da dođu na seminare i da uživaju u tome, već žele da rade nešto značajno i da se pokažu. Upravo to radi Dečiji centar, koji smo nekada zvali Dom pionira. Oni im daju prostor za razne aktivnosti, ali mislim da je klincima potrebna, na primer, neka niška omladinska gitarijada, gde će oni moći da pokažu ono što su vežbali cele godine.

Dokazali ste svoj talenat i kao glumac, i kao dramski pisac i režiser. Šta Vas najviše usrećuje od te tri profesije?

Za sebe kažem da sam glumac po rođenju, dramski pisac po opredeljenju, a reditelj po ubeđenju. Ja sam prvenstveno glumac. Dramski pisac sam postao silom prilika jer nisam mogao da nađem dobre tekstove i počeo da pišem za sebe. Ti tekstovi su se dopali još nekome, osim mojoj ekipi, pa ih sada je do sada izvodilo 124 pozorišta, među kojima su profesionalna i amaterska pozorišta, ali i razne dramske grupe, tezge u inostranstvu... Kao reditelj sam uglavnom režirao ono što sam sam pisao. Najviše me usrećuje da pravim predstave, ali najdraže mi je je kad radim kao glumac.

Glumac je u suštini roba. Dođe reditelj pa te izabere, ili ne izabere, zavisiš od njega. Iz tih razloga sam seo i napisao, na primer, predstavu „Kraljević Marko", gde sam ja igrao upravo njega. Ko bi meni, ovako sitnom, dao da glumim Marka Kraljevića?! Upravo za tu predstavu sam dobio razne nagrade: za tekst, režiju, glumu i tako dalje. Ali nagrade su prolazne - bitno je trajanje. Kad čuješ glumca kako se žali da mnogo radi – on se u stvari hvali, jer je najgore glumcu koji sedi i ne radi ništa! Upravo zbog toga sam i oformio Scenu Off teatar, sa profesionalnim glumcima. Do sada smo uradili 26 svojih predstava i sve one su rađene bez budžeta Grada ili bilo koje budžetske institucije. Sve je rađeno od svojih sredstava, uz ogromnu snalažljivost ekipe.

Da li Vam je neko glumačko iskustvo uticalo na ceo život?

Kao klinac u školi bio sam izviđač. To je i dan-danas jedna od najboljih organizacija za klince. Tu sam počeo da glumim uz logorske vatre i prvi put osetio da je to ono što bih želeo da radim do kraja života. Tu sam prvi put imao publiku, svoje drugare izviđače. Prvi korak našeg glumačkog posla je da imaš hrabrost da staneš pred publiku, nebitno na brojnost.

U kojim predstavama publika trenutno može da Vas vidi?

U sklopu Scene Off teatra na repertoaru je predstava „Made in Niš", što je naša najnovija predstava. Skoro je bila premijera i izveli smo je svega 5-6 puta do sada. Tom predstavom sam ja obeležio 30 godina svog profesionalnog bavljenja glumom. Pošto se Narodno pozorište nije setilo da obeleži ovakav jubilej, ja sam to sam uradio. Ovo je hit komedija koja se odigrava jedanput ili dvaput mesečno u Narodnom pozorištu.

Predstave u kojima igram, a koje su na repertoaru Pozorišta, su „Violinista na krovu" i „Veliki manevri tjesnim ulicama". Bila je na repertoaru i moja predstava „Mačoizam", koju sam režirao. Za ovih 30 godina sam u Narodnom pozorištu, ne računajući Scenu Off teatar i neke druge scene, odigrao više od 80 uloga.

Veliku pažnju publike privukla je vaša knjiga „Niš, Nišlije, niški". Na osnovu nje ćete snimati film o starom Nišu. Možete li da nam kažete nešto više o tome?

Izdao sam nekoliko knjiga koje su uglavnom bile dramski komadi. Ima i nekoliko komedija, a jedna moja drama je prevedena na poljski u izboru za srpsku savremenu dramu. Ono što mi je najinteresantnije od svih mojih izdanja je knjiga „Niš, Nišlije, niški". Ja tu knjigu zovem „Podsetnik za Nišlije i priručnik za one koji to nisu". Knjiga u sebi ima rečnik starog Niša, recepte i razglednice iz tog perioda našeg grada i već su objavljena njena dva izdanja. Želim da naglasim da sam sam štampao ovu knjigu, bez ičije finansijske podrške, nije je bilo u prodaji, već sam je delio svojim drugarima. Tu knjigu je dobio i naš drug Oliver Paunović, koji je, posle filma o Nišu danas, pod nazivom „Moj City, Moj Niš", došao na ideju da od moje knjige napravimo neku filmsku priču.

To bismo trebali da radimo Ivana i ja i akcenat ćemo staviti na period odmah posle oslobođenja Niša od Turaka. Nažalost, gubimo taj duh i šmek starog Niša, a trebali bi da ga zadržimo. Oliver, Ivana i ja ćemo pokušati da ispravimo tu stvar. Film će možda da nosi podnaslov upravo „Podsetnik za Nišlije i priručnik za one koji to nisu". U njemu se ne bismo bavili istorijom, već govorom, pesmama, fazonima iz tog perioda, pa da mladi vide kako je to izgledalo, a stari da se podsete.

Autor: Ana Stanojević (Niške vesti)

Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila