Nikita Mihalkov

Nikita Sergejevič Mihalkov (rus. Никита Сергеевич Михалков; rođen 21. oktobra 1945. godine u Moskvi) je jedan od najpoznatijih ruskih filmskih autora i glumaca.

Mihalkov je rođen u uglednoj umetničkoj porodici. Njegov pradeda je bio carski upravnik Jaroslavlja, čija je majka bila princeza iz porodice Galicin (rus. Голицыны). Nikitin otac, Sergej Mihalkov, je najpoznatiji kao pisac dečje literature i autor teksta himne Sovjetskog Saveza i teksta himne Rusije. Nikitina majka, pesnikinja Natalija Petrovna Končalovski, ćerka je avangardnog umetnika Pjetra Končalovskog i unuka još jednog izvanrednog slikara Vasilija Surikova. Nikitin stariji brat je filmski radnik Andrej Končalovski, poznat po svojoj saradnji sa Andrejom Tarkovskim i svojim holivudskim akcionim filmovima, kao što je Runaway Train.

Mihalkov je učio glumu u dečjem studiju Moskovskog umetničkog teatra i kasnije u Šukinovoj školi Vahtangovog pozorišta. Još kao student pojavio se u filmu Đorđa Danelija Я шагаю по Москве (1964) i filmu njegovog brata Andreja Končalovskog Дворянское гнездо (1969). Bio je na putu da postane zvezda Sovjetskog pozorišta i bioskopa.

Uz nastavak glumačke karijere, upisao se u Svesovjetski državni institut kinematografije (sada poznat kao Gerasimov institut kinematografije), gde je studirao režiju kod Mihaila Roma, koji je bio profesor i njegovom bratu i Andreju Tarkovskom. Režirao je svoj prvi kratki film 1968. godine... А я уезжаю домой, i svoj diplomski С покойный день в конце войны 1970. godine. Mihalkov se pojavio, kao glumac, u preko dvadeset filmova, uključujući film svog brata Ujka Vanja (1972), pre nego se pojavio kao koscenarista, režiser i glumac u svom prvom većem ostvarenju Свой среди чужих, чужой среди своих iz 1974. godine, „crvenom vesternu“ smeštenom u period posle građanskog rata u Rusiji.

Mihalkov je stekao međunarodnu reputaciju svojim drugim ostvarenjem Раба любви (1976). Smešten u 1917. godinu, film prati pokušaje filmske ekipe da snimi nemu melodramu u odmaralištu dok su okruženi Revolucijom. Film, baziran na poslednjim danima zvezde nemog filma Vere Kolodnaje, vrlo je visoko rangiran nakon izdavanja u SAD.

Mihalkov sledeći film, Неоконченная пьеса для механического пианино (1977) je njegova adaptacija Čehovog ranog dela Platonov, i osvojio je prvu nagradu na Filmskom festivalu u San Sabestijanu. U 1978. godini, dok je glumio u bratovljevom epskom filmu Сибириада, režirao je i film Пять вечеров, ljubavnu priču o paru rastavljenom zbog Drugog svetskog rata, koji se sreće posle osamnaest godina. Njegov sledeći film Oblomov, sa Olekom Tabakovim u glavnoj ulozi, baziran je na klasičnoj noveli Ivana Gončareva o mladom lenjom plemiću koji odbija da ustane iz kreveta. Film Rodnя iz 1981. godine je komedija o provincijalki u Moskvi koja se bavi komplikovanim odnosima među njenom rodbinom. Без свидетелей, film iz 1983. godine, prati dug noćni razgovor između žene (glumi je Irina Kupčenko) i njenog bivšeg supruga (Mihail Uljanov) kada se slučajno zadese zaključani u sobi.

U ranim 80-ima, Mihalkov je nastavio svoju glumačku karijeru pojavivši se u izuzetno popularnim filmovima Eldara Rizanova Вокзал для двоих (1982. godina) i Жестокий романс (1985). U tom periodu, pojavio se u ulozi Henrija Baskervila u Sovjetskoj ekranizaciji Baskervilskog psa.

Glumio je i u mnogim svojim filmovima, uključujući: Свой среди чужих, чужой среди своих, Раба любви, Неоконченная пьеса для механического пианино i Утомлённые солнцем (Varljivo sunce).

Kombinujući nekoliko kratkih Čehovljevih priča, 1987. godine režira film Очи чёрные, u kome glumi Marčelo Mastrojani kao starac koji priča priču o romansi koju je imao kada je bio mlađi, o ženi koju nikad nije mogao da zaboravi. Film je doživeo uspeh i bio je hvaljen, a Mastrojani je dobio nagradu za najboljeg glumca na Kanskom filmskom festivalu i nominovan je za Oskara za svoju ulogu.

Mihalkov sledeći film Urga (1992), smešten je u malo poznati svet Mongola koji žive na granici Rusije i Kine, osvojio je Zlatnog lava na Filmskom festivalu u Veneciji i bio je nominovan za Oskara za najbolji strani film. Mihalkov film Анна: от 6 до 18 (1993) dokumentuje odrastanje njegove kćerke Ane, od detinjstva do zrelosti.

Mihalkov najpoznatiji film do danas Утомлённые солнцем (Varljivo sunce) iz 1994. godine, obrađuje napetu atmosferu za vreme Staljinovih čistki. Film je dobio Glavnu nagradu u Kanu i Oskara za najbolji strani film, kao i još drugih nagrada. Do 2000. godine, Varljivo sunce je bio film sa najvećom zaradom koji je snimljen u istočnoj Evropi.

Mihalkov je iskoristio dobre kritike i finansijski trijumf filma Varljivo sunce, da sklopi budžet od 25 miliona dolara za svoj epski poduhvat, film Sibirski berberin (Сибирский цирюльник) iz 1998. godine. U ovom filmu, koji je otvorio Kanski filmski festival 1998. godine, u glavnim ulogama se pojavljuju Džulija Ormond i Oleg Menjšikov (čest glumac u Mihalkovim filmovima), dok se reditelj pojavljuje u ulozi cara Aleksandra Trećeg.

Film je osvojio Rusku državnu nagradu i proširio je tračeve o Mihalkovim predsedničkim ambicijama. Režiser je, naprotiv, odabrao da upravlja ruskom filmskog industrijom. Uprkos velikoj opoziciji od strane rivalskih režisera, izabran je za predsednika Ruskog društva kinematografa i rukovodi Moskovskim filmskim festivalom od 2000. godine. Ustanovio je i nagradu Ruske akademije Zlatni orao, kao suprotnost Nika nagradi.

2005. godine Mihalkov je nastavio svoju glumačku karijeru, glumeći u tri nova filma: Статский советник, Жмурки, Persona non grata. Sledeće godine glumio je u filmu Мне не больно.

2007. godine režira film „12“, koji je 2008. godine dobio nagradu publike na festivalu u Karlovim Varima, a iste godine je bio nominovan za nagradu Oskar, u kategoriji film godine van engleskog govornog područja, dok je 2007. godine bio nominovan za Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu.

Nastavak filma „Varljivo sunce“, „Egzodus: Varljivo sunce 2“ (Утомлённые солнцем 2: Предстояние), režira 2010. godine. Od samog pojavljivanja film izaziva značajne reakcije filmske i društvene javnosti, a na zapadu ga kritičari prozivaju proputinovskim i prostaljinovskim filmom.

Mihalkov privatni život šarolik je kao i njegova filmska karijera.

Njegova prva žena bila je slavna ruska glumica Anastasija Verinskaja, kojom se oženio 6. marta 1967. godine. Iz ovog braka ima sina Stepana Mihalkova, rođenog septembra 1966. godine.

Sa svojom drugom ženom, bivšom manekenkom Tatjanom ima sina Artema (rođenog decembra 1975. godine) i kćerke Anu (rođena 1974. godine) i Nađu (rođenu septembra 1986. godine).


Filmografija - glumac:
2011 Utomlennye solntsem 2 (TV mini-series)
2011 Utomlennye solntsem 2
2010 Utomlennye solntsem 2
2007 12
2007 Fat Stupid Rabbit
2006 Quiet Flows the Don
2006 Tikhiy Don (TV series)
2006 It Doesn't Hurt Me
2005/I Persona non grata
2005 Blind Man's Bluff
2005 The State Counsellor
2000 Vera, nadezhda, krov'
1998 The Barber of Siberia
1996 Revizor
1994 Burnt by the Sun
1993 A Beautiful Stranger
1991 Close to Eden
1991 Unizhennye i oskorblyonnye
1990 Pod severnym siyaniyem
1984 A Cruel Romance
1983 250 Grammes: A Radioactive Testament
1983 Flights in Dreams and in Reality
1983 Rodnya
1982 Portrait of the Artist's Wife
1982 Inspektor GAI
1982 A Railway Station for Two
1981 Dva golosa (TV movie)
1981 Priklyucheniya Sherloka Kholmsa i doktora Vatsona: Sobaka Baskerviley (TV movie)
1979 Siberiade
1977 Unfinished Piece for the Player Piano
1976 A Slave of Love
1974 At Home Among Strangers, Stranger at Home
1974 Pesn o Manshuk
1972 Stantsionnyy smotritel (TV movie)
1971 Derzhis za oblaka
1969 The Red Tent
1969 A Nest of Gentry
1968 Ne samyy udachnyy den
1967 The Red and the White
1966 War and Peace
1966 Shutochka (TV movie)
1965 Voyna i mir I: Andrey Bolkonskiy
1965 God kak zhizn
1965 Pereklichka
1964 Walking the Streets of Moscow
1961 Solntse svetit vsem
1961 Priklyucheniya Krosha
1960 Leaded Sky over Borsk

Filmografija - režiser:
2011 Utomlennye solntsem 2 (TV mini-series)
2011 Utomlennye solntsem 2
2010 Utomlennye solntsem 2
2007 12
1998 The Barber of Siberia
1995 Nikita Mikhalkov. Sentimentalnoe puteshestvie na rodinu. Muzyka russkoy zhivopisi (TV series)
1994 Burnt by the Sun
1994 Anna: Ot shesti do vosemnadtsati (documentary)
1993 Vspominaya Chekhova
1992 L'encyclopédie audio-visuelle (TV series documentary)
1991 Close to Eden
1990 L'autostop
1989 Illusion (TV movie)
1987 Dark Eyes (as Nikita Michalkov)
1983 Bez svideteley
1983 Rodnya
1980 Oblomov
1979 Five Evenings
1977 Unfinished Piece for the Player Piano
1976 A Slave of Love
1974 At Home Among Strangers, Stranger at Home
1970 Spokoynyy den v kontse voyny (short)
1968 ...A ya uezzhayu domoy (short)
1967 Devochka i veshchi (short)

Filmografija - scenarista:
2011 Utomlennye solntsem 2 (TV mini-series)
2011 Utomlennye solntsem 2
2010 Utomlennye solntsem 2
2007 12
1998 The Barber of Siberia (screenplay / story)
1994 Burnt by the Sun (screenplay / story)
1994 Anna: Ot shesti do vosemnadtsati (documentary)
1991 Close to Eden (story)
1989 Martokhela monadire (writer)
1987 Dark Eyes (story and screenplay / as Nikita Michalkov)
1986 Moy lyubimyy kloun
1983 Bez svideteley (writer)
1980 Oblomov (screenplay / as N. Mikhalkov)
1979 Five Evenings (writer)
1978 Transsibirskiy ekspress (TV movie) (screenplay / as N. Mikhalkov)
1977 Unfinished Piece for the Player Piano (as N. Mikhalkov)
1975 Nenavist
1974 At Home Among Strangers, Stranger at Home
1970 Risk (screenplay / as N. Mikhalkov)

Filmografija - producent:
2013 35-y Moskovskiy mezhdunarodnyy kinofestival (TV documentary) (producer)
2013 Legenda No. 17 (producer)
2011 Utomlennye solntsem 2 (TV mini-series) (producer)
2011 Utomlennye solntsem 2 (producer)
2010 Utomlennye solntsem 2 (general producer)
2007 12 (general producer)
2005 The State Counsellor (general producer)
2004 72 Meters (producer - uncredited)
2000 Tender Age (producer)
1998 The Barber of Siberia (co-producer)
1994 Burnt by the Sun (producer)
1994 Anna: Ot shesti do vosemnadtsati (documentary) (producer)