•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Tales Of Two Sisters (Janghwa, Hongryeon) (2003)

Ovako.

Najelegantniji film pristigao iz Južne Koreje „Tale of two Sisters“ (2003.) Kim Ji-woona, potpisati kao film strave i užasa donelo bi veliku nepravdu čitavoj ekipi, psihološki film strave i užasa bi takođe bila greška, međutim, agresivna drama sa notom Šekspirovske tragedije, to bi već bilo adekvatnije.

Kim Ji-woon je, inače, adaptirao poznatu staru narodnu priču „Rose Flower and Red Lotus“, tako da bi gledaoci koji bi se pozvali na „The Sixth Sense“, i tek odmahnuli rukom, trebalo najpre da pročitaju pomenutu naslov. Ji-Woon se čitavih 115 minuta poigrava sa nama gledaocima, baletski uklanjajući privid iz normalnosti, ni jednog časa nam ne povlađujući. Obzirom da je poznat kao režiser komedija iznenađujuća je njegova sposobnost vladanja psihološki nabijenom jezom i poigravanjem kolora, senki i tame. Površno, film se lako može porediti sa prethodno pristiglim azijatskim rođacima: „The Ring“, „Dark Water“, „Ju-on: The Grudge“, međutim ono što „Sisters“ ima, a njegove polu-sestre ne, upravo je psihološka dubina i snaga emocija izvučene iz glavnih glumica Im So jung, Moon Geun-young i Yeom Jeong-ah. Zavidnu dubinu i zrelost pokazuju obe glumice u ulogama sestara, posebno Moonova, koja primerenim manjkom teksta svojim krupnim očima uspeva da kanališe tragediju. Yeomova, u ulozi maćehe, je sve ono što nedostaje američkoj školi glume današnjice, elegancija, odmerenost, dostojanstvo, nepredvidivost i potpuni kolaps ličnosti u scenama koje to zahtevaju od nje, a da se ne graniči sa samovoljnošću glumice, kitnjastim merylstreepovskim dodacima, željom da bude usnimljena kamerom ili nenamernom komičnošću koja neminovno vodi u karikaturu.

Ako ste u prilici da odgledate dodadati materijal sa snimanja, ili obrisane scene, primetići jednu koja nije dospela u konačni produkt, a siguran sam da bi se većini nelagodno podvukla pod kožu, obzirom na uspešno izvedenu suptilnost kompjuterskog dela posla. U pitanju je trenutak kada se jedno oko maćehe Eun-joo, blago, gotovo neprimetno, okreće oko svoje ose, izmešta iz položaja i zaustavlja napola izvrnuto. U toj sceni leži čitav utisak ovog filma.

Ukoliko neko ima mogućnost da pronađe muziku kompozitora Byung-woo Leeja (takođe je komponovao muziku i za film „The Host“ tri godine kasnije) osetićete i drugu stranu filma preko skoro klasičnog dodira orkestra, posebno u kompozicijama „Crying Moon“ i „No path back“. Ljubitelji akustične gitare biće prijatno iznenađeni.

O svetskom uspehu filma ne vredi pisati jer se utisak uvek svodi na lični sud. Ako se neko vodi prikazima u kojima se govori o zaradi, listama ili nagradama neka zaobiđe ovaj naslov. Za one koji traže onaj mali iskorak, tako neophodan ljubiteljima filma, ma kog žanra, možda ga mogu pronaći u ovoj toploj priči o sestrama, maćehi, ocu, velikoj praznoj kući, gresima i opčinjujućim tapetama.

Tako.

Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...