Kamera može da promeni svoj pravac vožnje iako se ustvari kreće u istom pravcu, pomoću švenka od 180° na drugu stranu. Pokret je kontinuiran i gledaoci mogu đa uoče suprotnost pravca bez teškoća
Akter koji se pojavljuje u kadru sa vožnjom ne mora da se kreće u pravoj liniji, on može da se približava ili udaljava od kamere po vijugavoj putanji, ali sa pokretom kamere u pravoj liniji. Sa ovom vrstom pokreta statični objekti izmedju kamere i aktera su važni za stvaranje iluzije dubine i prostornog kontrasta. Ako se smatra da je potrebno stvoriti iluziju napora da bi se pronašao put ktoz teško prohodnu sredinu (gomila sveta, šuma itd.), mnogo je ubedljivije ako se kreće tamo-amo, u kadar i iz kadra, i možda sasvim iščezne. To doprinosi realističnosti situacije, gužve ljudi ili šipražja, ako to pruža akteru izuzetan otpor.
Kamera može da snima u vožnji paralelno ili dijagonalno prema gomlli sveta ili u šumi.
U sleđećoj varijanti, kamera se u vožnji kreće unazad, po pravoj putanji, dok se ličnost kreće prema kameri po krivudavoj putanji. Kamera švenkuje s jedne strane na drugu, da bi ga kadrirala u korektnoj kompoziciji. Ovo se koristi đa bi se pokazala neka ličnost koja se probija kroz gomilu koja nešto očekuje.
Isprekidana vožnja kamere kojom se prati neka ličnost koja se kreće s jednog mesta na drugo, izvodi krivudavu putanju u nizu trouglova.
Iz položaja 1 kadriramo A u krupnom planu. Kada on krene prema zoni l, kamera ga prati u vožnji prema položaju 2. Sada se vidi u srednjem planu, sebi sipa piće. B prolazi.