•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Želim da moj balkanski 'primitivizam' bude moj plus

Srpski proslavljeni glumac Irfan Mensur sve češće se umesto glumom "hrani" rediteljskim poslom. U tom radu uživa, iako uglavnom sve poslove oko predstave preuzima na sebe, brine o dizajnu scene, muzici...jer kako kaže kada pravi predstavu - pravi svoje pozorište. Između proba za novu predstavu koju sprema u Nišu, popili smo kafu i saznali o čemu govori nova predstava čija je premijera planirana 11. marta u Narodnom pozorištu.

Tekst je napisao ruski pisac Grigorije Gorin još 1972. godine, neverovatno je da tekst nije igran a nije ni preveden, do danas. I ne bi se to desilo još da Narodno pozorište u Nišu nije napravilo saradnju sa Katedrom za rusku književnost i ruski jezik. Oni su za niško pozorište preveli četiri ruska dela, obavljena su i javna čiatnja tih dela. Iz te saradnje desila se i ova nova predstava čija je premijera 11. marta na dan Narodnog pozorišta u Nišu.

"Ovaj tekst nije svež, nije mlad ali je uvek aktuelan. Moram priznati da moja intelektualna malenkost nije znala za - Herostrata. Onda sam sve to istražio i proučio sve što mi je došlo u ruke. Herostrat je zaista postojao. On je spalio Artemidin hram koji je bio jedan od sedam svetskih čuda. To je uradio potpuno običan čovek ne bi li njegovo ime ostalo zapamćeno u istoriji. On je hteo da izađe iz svoje malenkosti iz svog malog života i naravno izabrao je pogrešan način", kaže Mensur za Niške Vesti.

Neverovatbno je to da se ove priče u istoriji ponavljaju.

"Mi smo svakodbnevno okruženi malim Herostratima. I ako uključite televizor vidite nekoliko tih malih Herostrata koji ne mogu da spale neko svetsko čudo ali mogu da unište naš dobar ukus. Kad se vratimo unazad, ti Herostrati su ljudi koji se ciklično pojavljuju u našoj istorije. Svi ti koji su iz svojih malih, jadnih života učinili nešto na pogrešan način samo da bi se za njih čulo. Okruženi smo destrukcijom i ovaj tekst je veoma aktuelan. Pisac Gorin nije se bavio rekonstrukcijom, delo je potpisano kao tragikomedija. Siguran sam, uspeću da sa ansamblom napravim pozorišni pravac koji je teško napraviti, da se u trenucima ljudi zamisle, a da se u pojedinim delovima zabave i nasmeju", kaže ovaj proslavljeni glumac.

Da li je bilo teško odabrati glumce?

"Ne, ja niški ansambl dobro poznajem.Ponosam sam na nekoliko predstava koje sam radio sa niškim glumcima.Predstava Edmund Kin se igra već deset godina i postala je zaštitni znak niškog pozorišta i na to sam zaista ponosan. Ansambl znam i to su uglavnmom glumci koji su već glumili u mojim predstavam sa njima sarađujem i na novom projektu. Ističem da sam srećan što jednu od glavnih uloga igra glumica koja je ovde u Nišu završila glumu, Nađa Nedović, ona je bila moj student u mojoj klasi. Tu je još jedan glumac koji je završio Akademiju ovde u Nišu. Dizajn scene i izbor muzike, je takođe mojih ruku delo jer ja pravim svoje pozorište. Uključim ja neklad i nekog sa strane, kao kada je Neša Galija radio muziku za Kina. Često sarađujem i sa Sanjom Ilićem, koji sa svojom Balkanikom čuda pravi. Sve to može, ali samo kada pozorište ima para onda uključimo još nekog, inače sve uglavnom radim sam", kaže Mensur.

Koliko ste ponosni na vaše bivše đake?

Radujem se da vidim svoje studente i na neki način ih pratim. Javljaju mi se i ja sam srećan kada ih ponovo sretnem kaže Mensur i dodaje-

"Vi možete da kradete znanje od svojih profesora i da budete poštovani u toku studija a da kasnije ne uradite ništa značajno. Ili da imate sreće i da u ovom poslu uradite dosta i budete zapaženi i poštovani".

Da li je lakše raditi u Nišu ili Beogradu?

"Ja sam radio puno, u malim i velikim gradovima i van naše zemlje. Stekao prijatelje i saradnike širom sveta. Radio sam i nekoliko predstava u Zaječaru i ne zato što mi je tamo biša tazbina, niti sam došao u Niš jer sa bivši maturant Gimnazije Stevan Sremac. Ja ne priznajem osećaj palanke i provincije. Mislim da taj geografski osećaj postoji ali u komunikaciji ne, ja ne vidim nikakvu razliku u komunikaciji i u količini talenta i rada, pokušaju da se nešto napravi - između Beograda koji je kao kulturni centar i centara u kojima sam ja radio i stvarao. Ljudi su isti, čak su i uslovi isti a isti su i problemi. Ni u Beogradu nema para. Možda je u Beogradu samo koncentracija ljudi koji su zainteresovani da se nešto stvara veća, ali kvalitet se ne razlikuje. Ja ne vidim bilo kakvu razliku između Niša i Beograda, između Zaječara i Beograda, govorim o talentu. Ja geografiju pominjem samo kada je u pitanju Jugonostalgija. Ja sam se uvek deklarisao tako. Nikada nisam patio za Postojinskom jamom i Čovečjom ribicom, ja sam se vezivao za ljude koji žive tamo. Ne interesuju me ni Plitvička jezera ali me interesuju ljudi koji žive u toj okolini", odlućan je Mensur.

Da li ste osećali njihovu hladnoću. Ovde u Srbiji se posvađamo, izljubimo i pomirimo za desetak minuta - situacija malo severnije je drugačija?

“Ne možemo uvek samo da ističemo naše vrline, ajde malo i da se pozabavimo svojim manama. Svoje mane moramo da proizvedemo u kvalitet. Primitivizam koji se pripisuje Balkanu , treba pretočiti u kvalitet. Govorim o otvorenosti i opuštenosti, tvrdim da ne postoji talentovaniji region od Balkana. Ja sam mnogo putovao i video kako rade i radio sa strane, na zapadu gde smo mi kao evo zagazili. I moj povratak devedesetih jeste zbog toga što znam da smo mnogo talentovani. Ja ne pripadam toj vrsti uglađenosti. Ja pripadam primitivizmu i ja želim da moj balkanski primitivizam bude moj plus. Ja ne mogu da budem neko drugi. Nisam siguran da su oni hladninji i nepristupačniji. Imaju drugačiji prilaz i drugačiji temperament, ali to je nešto što pripada životinjskom carstvu ali ga ljudi koriste kao svoj izraz. Nisam siguran da to sužava talenat, pamet, humanost i sve ono čime ljudi treba da se ponose kao celina”, tvrdi ovaj proslavljeni reditelj.

Nekada i sam učesnik rijaliti programa danas ogorčeno govori o svom iskustvu.

Kako da pozorište izleči sve što televizija pokvari?

“Ja sam trenutno u nekom privatnom ratu sa primitiviznmom kojim smo okruženi. Monodrama koju sam napravio “Glumac kaži nešto smešno” je početak mog rata. Predstava pre toga bila je začetak rata, jer sam "pozorište" hteo da vratim Pozorištu. Predstava “Čehov je Tolstoju rekao zbogom” se sada igra u Narodnom pozorište, jer su glumci vraćeni na scenu, publika posle predstave prilazi i meni i glumcima da zahvali što su prisustvovali jednom pravom pozorišnom činu. Pozorište je ostalo kao jedna vrsta hrama koji ne bi smeli da taknemo. Ja nemam ništa protiv modernog i postmodernog pozorišta ali sam protiv besmislenog pozorište, onog koji je mistifikavcija našeg posla. Pozorište je vrlo jedna jednostavna stvar. Pozorište nosi poruku, treba da okupi ljude koji će da zaključe neku poruku. Ako ljudi dođu u pozorište i očekuju samo zabavu to je onda nešto drugo, to ne pripada pravoj pozorišnoj sceni. Ako je to dobar vodvilj i publika vrišti od smeha. Kao na primer “Buba u uhu” koja se već četrdeset godina igra u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, to je onda prava stvar, ali je teško napraviti danas takve predstave. Ja nisam protiv smeha u pozorištu, ali sam protiv "jeftinoće" i primitivizma koji se polako i velikim koracima uvlači u pozorište. Na taj način se i glumci i pozorišta obezvređuju i trude da samo prežive nekoliko meseci ili ako je predstava gledana i duže, možda i čitavu godinu", kaće Mensur za Niške Vesti.

"Glumci koji uđu u projekat koji okupira estradnu publiku i za jednu godinu mogu da kupe stan, ja tim ljudima skidam kapu, ja im se divim, ja ih podržavam ali sve to ne pripada estetici mog pozorišta i meni. Mislim da sve to ne sme da pripada estetici institucionalnih pozorišta. Ako se ta "estetika" uvuče u gradska i nacionalna pozorišta, a uvlači se, od tog trenutka pozorište nudi primitivizam koji servira televizija. Mene su uvukli u taj primitivizam na prevaru u te prve "Parove" sa mojom bivšom suprugom Srnom Lango. Oni su pokušali sa tim Parovima da naprave nešto što je -oportuno- svim Velikim bratovima i Farmama, kao drugo lice Srbije. Ja sam sa ponosom ušao, ali sam već prve večeri shvatio gde sam. Posle dvadeset dana uspeli smo da izađemo bez finansikih kazni. Nama su rekli da će u te Parove ući i ljudi koji su različitih zanimanja, kasnije je tu bilo i uličnih zvezda. Produkcija je videla da sa takvim programom nema dobru gledanost, ta se njihova koncepcija nije uklapala u dobre šerove i oni su krenuli da tu dovode starlete koji su se penjale na stolove. Bilo je tu svačega...ali to je sada prošlost".

"Srbija trenutno živi na stolu i neverovatno je koliko ljudi na pogrešan način posmatra komunikaciju između ljudi. Nije ovo Srbija, što nam se servira. Mislim da većina ne pripada toj Srbiji. Besposleni i primitivni, uživaju u onome što im se servira", završava Irfan Mensur proslavljeni glumac i reditelj naš razgovor.

Website:niskevesti.rs
Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila