•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Ljudi često kažu da film ima 'univerzalni jezik'

Film „Glumac“ slavi najčarobnije trenutke holivudskog filma i ispunjenje je dugogodišnjeg sna scenariste i reditelja Mišela Azanavicijusa koji kaže: "Od početka karijere sanjao sam o snimanju nemog filma. Bio je to san, jer kad god bih ga spomenuo, niko me nije shvatao ozbiljno."

Legendarni filmski umetnici kojima se najviše divi započeli su svoje karijere radeći na nemom filmu: Alfred Hičkok, Fric Lang, Džon Ford, Ernst Lubič, Bili Vajlder.

Mišel nastavlja: "Reditelj nemog filma mora da se suoči sa svojom odgovornošću. Sve je u slici, u organizaciji signala koje šaljete gledaocima. To je emocionalni bioskop. Priča funkcioniše samo kroz osećanja koje stvorite. Mislio sam da bi to mogao da bude veličanstven izazov."

2006. godine Azanavicijus je postigao veliki uspeh sa svojim drugim filmom, „OSS 117: Cairo, Nest Of Spies”, u kojem glume Žan Dižarden (Jean Dujardin) i Berenis Bežo (Bérénice Béjo). Njegov nastavak „OSS 117: Lost In Rio”, snimljen je 2009. godine.

Azanavicijusu je scenarista i dramaturg Žan-Klod Grimber ispričao priču o glumcu iz nemih filmova čiju je karijeru uništila pojava zvuka. Ideja mu se veoma dopala: "Skoncentrisao sam se na taj lik i dodao mu mladu starletu, isprepleo im sudbine. Sve se uklopilo, uključujući teme - ponos, slavu, taštinu i ljubav."

Redatelj je odgledao filmove iz svih delova sveta i zaključio da kad priča postane nejasna, jer ima previše događaja i likova, gledaoci izgube zanimanje: "Vrlo sam se brzo skoncentrisao na poslednjih par godina ere nemog filma, posebno američkog. Mislim da su tada nastali najbolji filmovi."

Osim toga, pročitao je sve što je mogao o istoriji filma, uključujući memoare i biografije reditelja, producenata i zvezda nemog filma, pregledao fotografije i druge arhivske materijale i slušao muziku iz tog perioda. Inspirirali su ga životi i rad velikih zvezda kao što su Daglas Febanks, Džoun Kroford, Glorija Svanson, Džon Gilbert i Greta Garbo.

Azanavicijus nastavlja: "Istraživanje je važno, ali ne zbog toga da biste bili strogo realistični - to mi nije bio cilj - nego kao odskočna daska za maštu. Istraživanje je hranilo priču, kontekst i likove. Što više istražite, imaćete više materijala za igru."

Radnja filma „Glumac“ odvija se tokom četiri godine, od 1927. do 1931. Njen glavni lik, Džordž Valentin, na vrhuncu je popularnosti. Obožavaoci žude za filmovima skrojenim prema njegovoj zadivljujućoj ličnosti - egzotičnim pričama u kojima umom i stavom pobeđuje zlo. S dolaskom zvuka opire se novotarijama (kao što je to radio i Čaplin) i želi da dokaže da može da bude uspešan i pod svojim uslovima, kao umetnik nemog filma.

Iako se radnja odvija pre više od 80 godina, njene okolnosti i snažne emocije i danas su aktuelne. Azanavicijus kaže: "Džordž je ljudsko biće u dobu promena. Svet se neprekidno menja, a neki gledaju u suprotnom smeru dok im neko ne kaže da su deo prošlosti. To vam se može dogoditi na poslu i u ljubavnoj vezi. Taj osećaj svako može da shvati."

Međutim, dok je još na vrhuncu slave, Džordž upoznaje energičnu mladu glumicu, Pepi Miler. Međusobno se privlače, ali moraju da savladaju brojne prepreke. To je staromodna vizija ljubavi, sasvim čista i prikladna nemim filmovima. Azanavicijus, koji do filma „Glumac“ nije snimio nijedan film van Francuske, bio je uveren da ovaj film treba da snimi u Los Anđelesu, a Langman se složio s njim.

IGRAČI

Žan Dižarden i Berenis Bežo tvrde da im je ideja o snimanju nemog filma zvučala kao predivno ludilo. Azanavicijus je pisao uloge baš za njih, uveren da će zablistati u tom formatu: "Žan je dobar u krupnim kadrovima zahvaljujući izrazima lica, ali i u dugim kadrovima, zahvaljujući govoru tela. Berenis zrači svežinom, pozitivnošću i dobrotom. Džordž Valentin i Pepi Miler su na neki način Žan i Berenis kako ja maštam o njima!"

Dižarden kaže: "Džordž isprva odbija zvuk. Ne postavlja mnoštvo pitanja. Siguran je u sebe, ali nije arogantan. Uveren je u moć šarma i deluje kao da je neprekidno - lice s postera. Međutim, njegova samouverenost polako počinje da puca. Srećom, ima anđela koji ga čuva i, na kraju filma, više nije fotografija, već samo čovek. Svidelo mi se to."

Bežoova je udata za Azanavicijusa i učestvovala je u projektu od početka: "Pepi Miler je lik koji je slučajno nastao. Isprva je bila manje značajna od Džordžovog najboljeg prijatelja - psa. Šalila sam se da čak i pas ima veću ulogu od mene. Ali, kako je Mišel pisao, taj lik je postao jači od ruke kojom je pisan. Pepi mi se odmah svidela. Ništa ne odbija. Prihvata sve što joj se nudi i igra se s tim, uživa u svemu. To je put do uspeha, ali ona nije proračunata. Dobra je osoba i ne zaboravlja odakle je došla. Ali ne zaboravlja ni Džordža."

Džon Gudman je dobio ulogu šefa studija imenom Al Zimer. Džejms Kromvel je Klifton, Džordžov pouzdani šofer i, zapravo, desna ruka. Kromvel je dete filma, otac mu je '30-ih bio reditelj, a majka zvezda Demilovih prvih zvučnih filmova.

Penelopi En Miler je glumila zvezdu nemog filma, glumicu Ednu Pervajans u filmu „Čaplin“ u kojem glumi i Robert Dauni Džunior. U ovom filmu je Doris, Džordžova supruga. Njihov brak je pun napetosti, a ona je ponosna i izuzetno joj je važno da sačuva sliku stabilnog braka. Ipak, još uvek ga voli i još uvek žudi za njegovim obožavanjem, pa zbog toga pati.

IZA KAMERE

Film „Glumac“ je treći film na kojem sarađuju Azanavicijus i direktor fotografije Gijom Šifman, a sarađivali su i na brojnim reklamama. Složili su se da, budući da nema dijaloga, svetlost mora da progovori, kao i senka.

Šifman kaže: "Crno-beli film, format 1.33, stil 1920-te i 1930-te, to je ostvarenje sna svakog snimatelja, pogotovo danas, kad dominira digitalna premoć."

Angažovan je scenograf Lorens Bennet, poznat po dugogodišnjoj saradnji sa scenaristom i rediteljem Polom Hagisom na filmovima među kojima je i Oskarom nagrađen „Sudar“. Azanavicijus kaže: "U filmu je reč o padu zvezde. Stoga sam želeo puno stepenica niz koje će silaziti iz jedne scene u drugu. Isto je s ogledalima. U svakom kadru vidimo nekoliko Džordža."

Kostimograf Mark Bridžiz (Biće krvi), nominovan za Oskara, morao je da obuče ne samo glumce, već 150 do 200 statista kao obične gledaoce u bioskopima, pa radnike u filmskom studiju… Kaže da ga je za izgled Pepi Miler inspirisala mlada Džoun Kroford. Ideju i odeću je pronašao u profesionalnim kostimografskim radnjama Holivuda.

Muzika je neophodan deo nemog filma. Naglašava akciju i emocije. Azanavicijus i njegov dugogodišnji saradnik Ludovik Bors (koji je komponovao za sve njegove filmove) preslušavali su legendarne holivudske kompozitore među kojima su Maks Stajner, Frans Vaksman i Bernard Herman; muziku koju je Čaplin komponovao za svoje filmove, kao i kompozitore iz 19. veka.

Bors i 80 muzičara Flandrijskog filharmonijskog orkestra snimili su muziku u Briselu.

TIŠINA NA SETU? SNIMA SE „GLUMAC“

Snimanje filma „Glumac“ počelo je u Los Anđelesu u novembru 2010. godine i trajalo je 35 dana.

Šifman kaže: "Sad shvatam zašto su stari studiji bili visoki osam metara. Morao sam da naučim kako da osvetlim tako visoke setove. Koristio sam film u boji od 500 ASA da bih postigao veću „zrnatost“ i neobične filtere za difuznu belu i prigušene crne nijanse. Snimali smo 28 sličica u sekundi da bi gledaoci uspeli da "pročitaju" ono što glumci žele da prikažu."

Snimanje nemog filma je imalo i dobrodošlu prednost - na setu nije morala da vlada tišina. Glumci su mogli da izgovaraju svoj tekst, Azanavicijus je mogao da im kaže nešto tokom snimanja… I puštao im je muziku znajući da će i ona uticati na glumce i njihovo izvođenje.

Dižarden i Bežoova su morali da uvežbaju i stepovanje. Mesecima su išli na časove, a zatim nedeljama zajedno uvežbavali koreografiju. Dižarden kaže: "Bili smo uzbuđeni jer smo znali da će Mišel izbaciti što je manje moguće. Morali smo da zapamtimo korake i pokrete, ali i da zadržimo izraz, gracioznost i osećanja. Međutim, kad vam je Bernis partnerka, sve je lako. Na kraju svake scene oboje bismo odmah rekli - još jednom!"

Dižarden ima najviše scena sa terijerom zvanom Ugi koji za sobom takođe ima nekoliko uspešnih filmova: "Bilo je jednostavno - samo sam morao da slušam trenere. Jedino je bilo malo teško po ceo dan nositi komadiće kobasica u džepovima. Bilo je dana kad sam se osećao kao ogromna kobasica."

Ljudi često kažu da film ima "univerzalni jezik" - tog se izraza setila Penelopi En Miler na premijeri filma „Glumac“ tokom filmskog festivala u Kanu 2011. godine: "Bilo je mnoštvo ljudi sa svih strana sveta, a mnogi ne govore ni francuski ni engleski. Svi su sedeli i gledali film, očarani poput dece."

Podeli:



Preporucujemo

Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...