•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

2 dana do Halloween-a: The Children

2 dana do Halloween-a: The Children

Deca obično nisu zastrašujuća, a ništa gore od američkog uverenja da namršteno i ozbiljno dete predstavlja pretnju. Nema boljeg primera nego li ono urnebesno komično dete iz rimejka „Ringu-a.“ Uz to, ne postoji američko dete koje je sposobno bilo šta da odglumi, a kamo li zlo, koje je kao termin nepoznat američkoj publici, pa ga poistovećuje sa namrštenošću. Poslednje dete koje je umelo da predstavi pravu stravu na filmskom platnu bio je mališan iz filma „Cujo“, a to je bilo davne 1983-e godine. Od tada, koliko god ozbiljno američko dete na filmu bilo ono pre svega služi da nasmeje, razume se nenamerno. Poslednje starmalasto nadobudno dete imamo priliku da vidimo sada u „The Walking Dead“, dete koje se ponaša kao mladi predsednik Obama.

A ako želite da vidite kako se normalna deca ponašaju na filmu, samo pogledajte evropske ili azijske filmove. U njima dete na filmu je dete pred vama. Najsavršeniji primer divnog deteta na filmu, za mene svakako najupečatljivije i najdraže dete koje sam ikada video, jeste šestogodišnji mališan iz filma „The Italian“ (Kolja Spiridonov). Ako ga ikada pogledate, a film vredi ne samo zbog njega, ali većim delom zbog njega već je i sama priča beskrajno dirljiva, obratite pažnju na scenu sa njim u kupeu voza. To je dete koje će vam osvojiti srce. Jer je, pre svega, pravo i prirodno dete. Onda imate fantastičnu „Alžbetku“ iz filma „Little Otik“, o kojem sam već pisao u Prelodgu Nedelje. Ona je legenda! Apsolutno svako dete iz bilo kojeg skandinavskog filma je dete kakvo i treba da bude, ma kakva mu uloga bila nametnuta. Ruska deca u filmu su od posebnog značaja obzirom da dobijaju najsloženije uloge koje iznose onako kako bi ih dete iznelo u stvarnom okruženju. Poslednji, i sjajan primer, je „The Banishment.“ Samo posmatrajte brata i sestru na filmu i videćete nešto što ste toliko puta u životu videli u svom ili nečijem dvorištu. Decu koja se igraju kao deca. Decu bez neprijatnih američkih dramskih pretenzija.

I tu dolazimo do dece iz filma „The Children.“

Uvod jeste bio dug i zamoran ali smatram da je važno da napomenem onima koji doživljavaju američku decu na ekranu mojim utiscima, a propustili su britanski film o kojem pričam, da bi trebalo da mu posvete pažnju jer su deca u filmu „The Children“ prava deca i ne prave budale od njih zarad profita producenata, direkcija reditelja i nepismenosti autora. Mališani u filmu su pre svega divni i krajnje prirodni, što je i najveća tragedija kada se smernice filma okrenu protiv njih jer Vam je kao gledaocu stalo do njih, što se, ponavljam, ne može nikada, akcentujem nikada, desiti sa američkom decom. Nesreća koja zadesi roditelje u „The Children“ lako može da se projektuje na sopstvenu. Tragedija odjednom postane bliska i teška, baš zbog prirodnosti o kojoj toliko pričam. Sa ovim mališanima možete se do mile volje igrati na snegu, bacati ih u vis, grliti i maziti (kao Đoleta). Američko filmsko dete nakon što bacite u vazduh nije baš najsigurnije da li želite da ga uhvatite.

Strava u „The Children“ je više u vašoj glavi nego na ekranu. I to je dobra stvar. Iako film ide pod stravu i užas, ja bih je svrstao u brutalnu dramu, obzirom da u filmu nisam video ni jednu negativnu ličnost, a bolesne mališane tokom filma žalite, nikako ne prezirete.

A da film ima par brutalnih scena, ima, i sve pohvale kako su one tehnički izvedene, obzirom da se nasilje nad mališanima retko prikazuje. Čini mi se u Americi postoji neki zakon da se ne sme prikazati na platnu, direktno, smrt deteta ispod 12 godina, a to mora da je zakon koji je izašao nakon Carpenterovog „Napada na policijsku stanicu 13“ gde je devojčica, mlađa od 12, sigurno, (inače, Diznijeva junakinja pre toga) metkom u čelo oborena na naše oči. Zato se „The Children“ razlikuje. Nema vulgarnosti i sve je urađeno sa dubokim poštovanjem prema malim glumcima. Uvek pomislim na njhove roditelje kada gledaju film o čemu razmišljaju jer jedno je dok prisustvuju snimanju, a sasvim drugo kada vide gotov materijal. Ali svaki od njih bi trebalo da bude uveren da reditelj Tom Shankland sa merom pristupio svim mučnim scenama.

Ukoliko imate decu uzrasta mališana iz filma „The Children“, verujem da Vam priča neće prijati.

Podeli:



Preporucujemo

Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...