Criterion // 1991 // 97 Min // R
Criterion je, inače, pažljiv prema svojim izdanjima, tako da Kieslowski nije dobio nikakav drugačiji tretman. Velika pažnja poklonjena je i samom izgledu diska, meniju i dodacima. Radili su na zvuku, slici i titlovima, a u svemu su učestvovali i neki saradnici samog Kieslowskog. Ukratko, urađeno je sve što je bilo moguće da od filma i njegovog izgleda učini što jasniji izgled.
1.66:1 transfer je čist i detaljan i prijatan za oko. Naš pogled postaje bukvalno Veronikin. Samo u nekoliko scena detalji izgledaju malo mutnije, ali prođu pre nego budu opaženi.
Jonathan Romney, Slavoj Zizek, Peter Cowie, i Krzysztof Kieslowski lično objašnjavaju veličinu ovog filma. Ukoliko volite analize njihove su zaista kompletne.
Annette Insdorf pruža svoj komentar tokom filma, koji je najbolji komentar ikada ispričan tokom nekog filma. Najbolje od svega što ne zvuči kao istraživanje, već zvuči veoma verodostojno, čak od nekoga ko može da prođe pored vas na ulici i zamoli vas za maramicu.
Uz Veroniku imate i 4 kratka filma u ukupnom trajanju od jednog sata. Kazimierz Karabasz, objašnjava odakle ideja da muzika zvuči kako zvuči.
Na disku dva imate objašnjenje kako se Vertonika uklapa u filmografiju reditelja.
Možete videti i kako Kieslowski radi sa glumcima, koje predloge daje tehničkom osoblju i čitavoj ekipi. Objašnjava i sam film, a šta je bolje nego čuti iz prve ruke.
Uz sve to imate i njegove korene u segmentu „1966—1988: Kieslowski, Polish Filmmaker.“ Čist dokumentarac ide gotovo u svaki minut filmografije i politike koja je orkužavala svaki od nastalih filmova.