•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

The Shallows (2016)

U momentu kada je heroina ugrižena za butina, kao ni ona, ni ja nisam video šta je to nju ćapilo. Sudeći po obliku i veličini povrede zaključujem da je u pitanju modrulj. Kada dođe do otkrivanja počinioca ja kažem (unutrašnji monolog): „Zar toliki kompjuterski stvoreni lik da napravi onoličku ranicu?“, no, zatim naiđe završnica filma u duhu ptice trkačice i shvatim da je veličina ujeda sasvim prirodna za jedan takav američki scenario.

No, domaći naslov filma nikako nije. Posle kraćeg premišljanja shvatio sam da je prevodilac ljubitelj Zagora jer je samo gospodin Te Nej mogao da ima takav naslov, „Zagor i opasnost iz dubine“, umesto, recimo, „Plićaka“.

Sadržaj filma nema smisla prepričavati, to je što je, i mora da je iskucan prstima nekoga između dvadeset i dvadeset pet godina. Ako scenarista ima preko dvadeset pet godina, sa ovakvim radom, trebalo bi da se postidi. Ubaciti kancer, jedinstvenu američku ljubav između dve sestre, dubinsko razumevanje oca udovca prema još dubljem poniranju u crnilo njegove ćerke, rečenice izvučene iz stripova: „Boriću se do kraja“ i latinoameričkih monologa „Gde si?“, „Znači toliko i toliko mi treba da stignem odavde do tamo“, nateralo me je da kao kornjača uvlačim od sramote glavu u ramena. Ovakav film ne treba da ima nikakvu amerikanizovanu pozadinu. Što reče jedan iz publike „Ne gnjavi, idi plivaj!“ dok je heroina razgovarala sa porodicom savremenim oblicima montaže. Pomenute monologe teško je izvesti na filmu. Čak je i Beatrice Arthur sa njima imala teškoće, a kamo li ova glumica po imenu Blake Lively. Njoj na pohvalu slabo je podsećala na današnje nadobudne amerikanke, a valjda je i to razlog što se našla u filmu Woody Allena „Cafe Society“.

Gledati glumca koji je gotovo 80 posto filma ostavljen sam nije lak zadatak niti gledaocu, još manje tom glumcu. Moguće da je to razlog što zastarela Kingova priča „Cena opstanka“, o doktoru sa kilogramima heroina na sličnom ostrvcetu, malo većem, koji proždira sebe počev od stopala pa naviše do sada nije ekranizovana. Gledam glumicu Lively dok nesretno izbacuje po koji monolog kako bi bilo drugačije da je na njenom mestu Kathy Bates, Maggie Smith, Brenda Blethyn, Olivia Colman, Valeria Bruni Tedeschi, Lena Endre, Dianne West, Charlotte Rampling ili Pernila August. Sve su vrsne glumice i zašto da ne?, sve one odu na more, ne moraju daskom za plivanjem, ali mogu čamcem, čamac se može okrenuti i onda gledalac, ja pre svih, može uživati i u monolozima i u drhtavici šta će se desiti protagonisti takve jedne priče. Sa pomenutim glumicama scenariju se sve može oprostiti.

Doduše, film ima jednu napetu, još malo pa nelagodnu scenu. Ona je kratkog daha ali uspešna. Mlada heriona, posle niza usporenih kadrova pravljenih za MTV generaciju, sedne da odmori na dasci nedaleko od obale ali dovoljno duboku za Zagorovu opasnost iz dubine. Njen osećaj da je nešto u vodi je delovao prepoznatljiv kao moguća reakcija. Šta je doprinelo uspehu scene? Nedostatak muzike. Čim je ona naišla, nelagodnost i izloženost, koji su drugačiji u glavi svakog gledaoca, nestaju za mene i ubrzo kreće pomalo smešan borilački film sa nedovoljno vešto nacrtanom ribom. I ptica Stiven Sigal je razumno simpatična, mada nepotrebna.

Po završetku filma od 86 minuta osetio sam se pomalo izmorenim dosadom koji obično prati svaki američki film uz prevrtljiv osećaj da smo gledali nešto od 110 minuta. Onaj isti gledalac kojeg sam pomenuo na stepenicama se oglasio rečenicom: „Kakva glupost od filma“ – mora da je najviše mislio na poslednjih desetak minuta i sam kraj. Film je američki pa je i kraj takav. Neobično po scenario bilo je to da ni heroina ni riba nisu u jednom trenutku poleteli. Ukoliko ste za pristojan film o ajkuli bez filozofije o dramatičnoj prošlosti po svakog od plivača odgledajte „The Reef“ iz 2010. Da nisam morao da napišem koju reč o „The Shallows“ danas bi već bio zaboravljen, a eto, i nakon šest godina sećam se australijskog podviga „The Reef“ – u nas mora da bi bio preveden po Zagoru: „Neman iz tamne dubine dubokog“.

Oly
Žanr:drama, horor, triler
Godina:2016
Reziser:Jaume Collet-Serra
Producent:Lynn Harris, Matti Leshem
Scenario:Anthony Jaswinski
Uloge:Blake Lively, Óscar Jaenada, Angelo Jose
Uzrast:PG-13
Award:1 nominacija
Box office:54.4M USD
Studio:Columbia Pictures, Ombra Films, Weimaraner Republic Pictures
Zemlja:United States
Website:www.theshallows-movie.com/site
Jezik:engleski
Trajanje:86 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...