•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

I, Daniel Blake (2016)

Britanski režiser Ken Loach, koji će napuniti 80 godina u junu, već više od 50 godina radi na filmu i televiziji, ali ćete upravo zbog njegove preduboke empatije prema onima koji su očajni i neostvareni pomisliti da je on rođen da napravi dramatičan film o trenutnoj ekonomskoj situacijai. Film „I, Daniel Blake“ je jedan od Loachovih najboljih filmova, to je drama o nežnom razaranju koja priča priču sa takvom neorealističkom jednostavnošću da ćete je gledati bez treptanja, jer se vodi otvorenom čistotom Vittorioa De Sicae. Priča o Danielu Blakeu (Dave Johns), 59-godišnjem stolaru iz Njukasla, koji se bori da zadrži svoje socijalne beneficije iako zbog svog zdravstvenog stanja (srčanih problema) ne bi smeo da radi, predstavlja vrstu priče koja će sigurno naići na dobar prijem i van nacionalnih granica, jer se radi o nečem daleko većem od birokratske surovosti (iako veliki deo filma govori upravo o tome). Ovaj film predstavlja svet – naš svet – u kojem se prilike da pojedinci napreduju, ili da prosto i jednostavno prežive, smanjuju iz minuta u minut. Uz odgovarajuće upravljanje samim filmom, on ima šansu da se poveže sa publikom kao malo Loachevih filmova do sada. To je delo od gorućeg značaja, koje je ujedno i dirljivo.

Daniel, čija osedela glava i ispran i bled izraz lica čine da deluje još starije, ima određene načine na koje se ljuti na ljude koji mu se ne dopadaju, ali je zapravo prava duša od čoveka. Udovac i bez dece, ovaj čovek je nedavno preživeo srčani udar i dobija određenu socijalnu pomoć u vidu novca od države. Međutim, bez ikakvog razloga, njemu se ta pomoć uskraćuje; država želi da se on vrati na posao – iako je njegov lekar uredno zabeležio da Daniel ne može da radi. Film nas vodi kroz agoniju žalbenog postupka, koji je zapravo mnogo veća noćna mora nego što zvuči, jer sve što Daniel želi da dobije je pravo da uloži žalbu. Prinuđen je da „preskače obruče“, da žuri i da čeka, a neki od zahteva koje mu postavljaju su toliko nerazumni (ne samo da mora da provede 35 sati nedeljno prijavljujući se za poslove koje ionako ne bi mogao da radi; mora da dokaže da je upravo to radio) da dolazimo do neizbežnog zaključka da je sistem, koji je potpuno preuređen zahvaljujući vlasti konzervativaca, napravljen tako da odbacuje ljude kojima je potrebna socijalna pomoć. Sistem je u velikoj meri dizajniran da ne funkcioniše.

Borba da zadrži te beneficije, bez kojih bi bukvalno bio na ulici, u Danielovom slučaju je možda još uzaludnija zbog činjenice da je on izgubljen slučaj u digitalnom dobu, obzirom da je stolar starog kova koji skoro da i nema formalno obrazovanje. „Nikada ranije nisam ni prišao kompjuteru.“ Iako ovakve izjave ne donose ništa drugo do grdnju i prezir službenika u socijalnoj službi, publika u Danielu zaista vidi čoveka – verovatno i vi imate bar jednog rođaka sličnog njemu – kojem nedostaje svest da bi se razvio u tehnološkom smislu. Daniel je prinuđen da ide na časove na kojima uči kako da napiše svoju biografiju (CV), ali čak i tada, on to radi ručno – što navodi najzajedljiviju službenicu u socijalnoj službi u ovom filmu, koja je nešto nalik Jane Lynch ali u Kafkinom stilu, da pogleda to parče papira kao da se radi o spisku najsramotnijih stvari na svetu. Glavna stvar koju Daniel uči na času je da postoji ogroman broj drugih ljudi koji se prijavljuju za svaki loše plaćen posao. Drugim rečima – zašto bi se uopšte i trudio?

U jednoj od kancelarija socijalne službe, Daniel uočava ženu u sličnoj situaciji, a pošto je dobar Samarićanin, on pokušava da pomogne da se Katie (Hayley Squires) i njeno dvoje dece smeste u svoj novi stan. Kako su ih izbacili iz nedavno renoviranog dela Londona, oni nemaju novac a ni neku posebnu perspektivu, pa svo četvoro počinju da se druže, jer nema puno toga drugog što mogu da rade. Ipak, na neki svoj način, oni su oformili čudnu surogat porodicu. Squires je lepa žena tamnih očiju, ali njena gluma je tako emotivno poremećena raskalašnom brigom da, kada je pogledamo, vidimo samo tugu uzrokovanu stresom. To je žena koja je prestala da živi; ona samo postoji. Ona bukvalno ne jede da bi imala dovoljno novca da nahrani svoju decu, a kada ode u kupovinu u državnu banku hrane i kompulsivno otvori konzervu pasulja, ona polako počinje da pije sos koji se unutra nalazi, što gledaocima pruža otkrovenje koje dovodi do suza – spoj gladi i degradacije. To je bukvalno ono na šta se sveo njen život.

Da je film „I, Daniel Blake“ snimljen pre 20 ili 30 godina, ličnosti iz socijalne službe bi možda bile bolje predstavljene kao zli ljudi. Ipak, očaj ovog filma proizilazi iz njegove percepcije da je bezlični sistem kriv za takvo stanje. Nivoi birokratije, koji su samo uvećani pojavom interneta, su napravljeni tako da izmore ljude. Johns svojom moćnom glumom daje Danielu hrabru pristojnost, ali i usamljeni unutrašnji bes koji se krčka sve do tačke pucanja. Daniel se trudi da pruži šansu sistemu svakim delićem svog bića, sve dok taj isti sistem ne uvredi njega kao osobu, nakon čeka on ima jedan od onih spontanih „Attica!“ trenutaka. Ipak, to je samo trenutak. Tiha lepota filma „I, Daniel Blake“ – razlog zbog kojeg je ovo retka politička drama koja će vas pogoditi u srce – je ono zbog čega u potpunosti verujemo u ove ljude koji stoje pred nama, onako kako su ih Ken Loach i glumci zamislili. A kada se film završi, imamo osećaj da ih nećemo zaboraviti.

Žanr:drama
Godina:2016
Reziser:Ken Loach
Scenario:Paul Laverty
Uloge:Dave Johns, Hayley Squires, Sharon Percy
Uzrast:R
Award:BAFTA, 16 nagrada i 28 nominacija
Studio:Sixteen Films, Why Not Productions, Wild Bunch
Zemlja:UK
Website:www.idanielblake.co.uk
Jezik:engleski
Trajanje:100 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....