Puno je načina zbog kojih deluje da se treći dugometražni film scenariste i režisera Tima Suttona, „Dark Night“, odvija u istom svetu kao i prva dva njegova filma, „Pavilion“ i „Memphis“. Dok pratimo život grupe mladih muškaraca i žena u toku jednog dana u američkom predgrađu, možemo primetiti veliki broj tema iz njegovih prethodnih radova – dosadu sa povremenim ispadima besa, požudu i umetničku ambiciju, između ostalih. Već znamo, zahvaljujući iskrenom naslovu, kako će se ovaj film završiti – uz nimalo suptilnu referencu na pucnjavu tokom prikazivanja filma „The Dark Knight Rises“ 2012. godine u gradu Aurora, Kolorado.
Pre početka nasilja možemo videti gomilu selfija, video igara, električnih cigareta i teskobe, što lagano gradi osećaj straha unutar ovog portreta „normalnog“. Većina izvođača ostaje neimenovana, a dijalog je prilično oskudan. Jedan lažni dokumentarac sadrži intervju o majci i njenom udaljenom sinu dok pokušavaju da pronađu zajednički jezik, sa pomešanim rezultatima, učvršćuje film. Svaki groktaj, stenjanje i prevrtanje očima čini se stvarnim i nešto sa čime možemo da se poistovetimo.
Na kraju, upravo je normalnost ovih događaja ono što izaziva strah. Novosti o Jamesu Holmesu čuju se u pozadini u jednoj sceni, a služe uglavnom kao beli šum. Vesti o još jednoj pucnjavi mogu se čuti sa radija u drugoj sceni. Dok jedan mladi otac, koji samo što se vratio s dužnosti, pokušava da se ponovo uklopi u društvo posetom streljani, tinejdžer (Robert Jumper) se igra svojim oružjem i razmišlja o ubistvu komšike u koju se zaljubio. U blizini, mladu tinejdžerku muči njen fizički izgled.
Nasilje je ono što se nadnosi nad svim ovim scenama – i to ona vrsta nasilja koju očekujemo u ovoj zemlji, pa čak do neke mere i ignorišemo. Nigde nije bezbedno i niko ne radi ništa po tom pitanju. Film bi mogao imati veću političku težinu da ona nije naglašena tako očigledno. Neki trenuci se čine nepotrebnim ili prerazrađenim) ali je i pored toga ukupna poruka kristalno jasna.
Posmatramo kako vojnici razgovaraju o borbi sa PTSP-om (posttraumatskim stresnim poremećajem, PTSD u originalu) i kako starija žena priča potresnu priču o preživljavanju raka. Značaj ovih paralela je u neminovnosti. Rat ubija. Rak ubija. Oružje ubija. Dok deca planiraju svoje izlaske, ove činjenice zlokobno vrebaju dok mi posmatramo, donekle unapred znajući ishod. I da, definitivno postoji hladnoća u postupcima koji slede, koja će neke ljude odbiti. Međutim, cilj je brutalna iskrenost. Ono što se čini očiglednim na ekranu mora početi da bude očigledno i ovde, u stvarnom životu.
Žanr: | drama |
Godina: | 2016 |
Reziser: | Tim Sutton |
Scenario: | Tim Sutton |
Uloge: | Anna Rose Hopkins, Robert Jumper, Karina Macias |
Award: | 1 nagrada i 3 nominacija |
Zemlja: | United States |
Jezik: | engleski |
Trajanje: | 85 minuta |