•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Dunkirk (2017)

U svojoj prethodnoj avanturi, Christopher Nolan je smelo odlučio da svoj film, „Interstellar“ (2014), smesti u daleki svemir. Ovoga puta odlučio se za plitku vodu. „Dunkirk“ je većim delom smešten na plažama severne Francuske, blizu granice sa Belgijom – prilično opasno mesto tokom kraja maja i početkom juna 1940. godine. Britanska ekspediciona vojska, otpremljena u Frauncusku u jesen prethodne godine, prisiljena je na neslavno povlačenje. Kao rezultat toga, mnoštvo savezničkih trupa našlo se zarobljeno u gradu Dunkirk i njegovoj okolini, čekajući izvlačenje na obali mora. Za nemačke avione, koji su vrebali naokolo, predstavljali su lak plen. Srećom, spas je stigao, u obliku ne samo Kraljevske mornarice, već i flote omanjih brodova – mali brodovi, kako su ih kasnije nazvali, sa ukupno oko sedamsto članova posade – koji su pozvani da se priključe borbi. Na kraju, u onome što je Čerčil nazvao „čudom oslobođenja“, više od trista hiljada ljudi vratilo se u Englesku.

Ova saga nije se činila najboljim kandidatom za veliku holivudsku produkciju, a naročito napisanu i režiranu od strane čoveka koji stoji iza produkcije trilogije „Dark Knight“. Teško je zamisliti priču koja više liči na parohijsku priču od ove. Dunkirk je ušao u Britansku mitologiju o Drugom svetskom ratu i, čak i dan danas, ponekad se pomene „duh Dunkirka“. I pored toga, legenda se nikada nije proširila daleko, i to iz očiglednih razloga. Operacija „Dynamo“ – šifrirano ime za evakuaciju – nije bila pobeda, već jedva izbegnuta katastrofa, jedna od nekoliko na koje se Čerčil lično, pred Donjim domom, osvrnuo kao na „ogromnu vojnu katastrofu“ u Belgiji i Francuskoj. Mnoge zemlje, koje bi radije izabrale očigledne pobede, sakrile bi ovakve epizode ispod tepiha sa mešavinom sramote i olakšanja. Međutim, postoji nešto u vezi Dunkirka što apeluje na neobičnu ljubav Britanaca prema galantno tesnoj pobedi i, u mobilizaciji malih brodova, ka trajnoj sklonosti ka srčanosti i improvizaciji. Možete razumeti Nolanovo interesovanje; rođen u Londonu 1970. godine, on pripada verovatno poslednjoj generaciji koja je odgajana na uzbudljivoj bajci o Dunkirku. Zašto bi on ipak želeo da širi tu priču?

Trag za rešavanje ovog pitanja dat nam je na početku filma. Na ekranu možemo videti izraze poput „1. Mol“, „2. More“, „3. Vazduh“. Oni nas upoznaju sa tri pripovedačke niti koje će se zahuktavati u narednih stotinak minuta; obratite pažnju na elemente. Mol se odnosi na betonsko pristanište koje štrči u luci Dunkirk, dok se vazduh odnosi na domen pilota Spitfire aviona (Tom Hardy). Pri našem prvom susretu s njim, on je već u vazduhu, u tročlanoj formaciji. Nikada ne saznajemo kojoj eskadrili pripada, niti o životu koji je iza sebe ostavio na tlu. U većini scena njega vidimo sa pilotskim naočarima na očima; tek na kraju filma ga u potpunosti vidimo, a saznajemo da se zove Farrier tek u odjavnoj špici. Mora da je Hardyju trebalo gotovo celo jutro da nauči svoj tekst, koji se čini još oskudnijim od njegovih dijaloga u „Mad Max: Fury Road“ (2015). Pa ipak, kao što nam je to remek delo otkrilo, to što manje čujemo od njega samo učvršćuje naše shvatanje njegovog lika, a povećavaju se moći koje se drže pod kontrolom. U jednom trenutku u filmu, Farrier, kojem ponestaje goriva, suočen je sa teškim izborom: može da nastavi da goni nemački bombarder koji cilja na ratni brod pun izbeglica, ili da podvije rep i krene kući pre nego što mu se rezervoar isprazni. On ne govori ništa, ali iz njegovih očiju saznajemo sve. U stanju smo da pratimo njegove misli jasno kao pokrete krila njegovog aviona.

Na zemlji, međutim, nema takve jasnoće. Ljudi čekaju u redovima na obali, nadajući se da će moći da se ukrcaju na jedan od brodova koji pristaju u luci, ali u atmosferi preovlađuje mračna tišina; sledeća bomba može pasti pravo na njih, a oni nemaju načina da predvide gde će ona udariti. Par mladih britanskih vojnika sa nosilima, pokušavajući da ukrcaju ranjenika na brod, a možda i sami pronađu mesto, probijaju se kroz gomilu. Jedan od njih, Tommy (Fionn Whitehead), postepeno se ističe u drami, mada ga teško možete nazvati herojem, pošto nema glavnih likova u „Dunkirku“. Umesto toga, brojne ličnosti penju se i silaze sa scene: komandant Bolton (Kenneth Branagh), koji nadgleda ukrcavanje; Alex (Harry Styles), jedan od evakuisanih vojnika kojeg Tommy upoznaje na pola filma; i ukočeni i bezimeni čovek (Cillian Murphy) kojeg su našli kako se trese na prevrnutom brodu. U početku tiho, a kasnije malo glasnije, izgovara „nemačka podmornica“.

U međuvremenu, na Lamanšu, Moonstone, čiji je kapetan i vlasnik Dawson (Mark Rylance), je na putu prema Dunkirku. (Uistinu, većina malih brodova je trebovana za putovanje preko kanala, ali bilo je izuzetaka, i upravo zato je Dawson zaplovio pre nego što uniformisani predstavnici vlasti mogu da dođu do njega.) Prepoznaje Spitfire po njegovom režanju bez da uopšte gleda u tom pravcu. „Rolls-Royce Merlin motor“, kaže Dawson. „Najslađi zvuk koji možete čuti ovde.“ On se ni po čemu ne izdvaja od ostalih ljudi u ovom filmu, koji su ili zapanjeni događajima ili puni odlučnosti, dok Rylance, kao i uvek, prenosi snagu duha samo putem jednostavne čvrstine svojih gestova. Prilikom isplovljavanja on skida svoj kaput, i tokom teškog puta nosi belu košulju, kravatu i džemper, kao da je izašao u nedeljno sređivanje bašte, a ne spasavanje mnoštva svojih zemljaka, upola udavljenih i umazanih uljem od nemilosrdnih talasa.

Kako objasniti uticaj koji „Dunkirk“ ima? Na kraju krajeva, na više načina ovaj film ne uspeva da ispuni očekivanja, i puno je pracava koje Nolan ne obrađuje. Svako ko očekuje da vidi lepotu Operacije Dinamo biće zbunjen, a slično će proći i oni koji očekuju da vide veliki broj visoko rangiranih stratega kako zbijeno stoje oko mapa u zamračenim sobama za rešavanje kriznih situacija. (Čujemo jedan od Čerčilovih govora, ali tek kada ga jedan mladić čita iz novina.) Ovaj film se ne može posmatrati kao ozbiljna istorijska drama iz tog perioda. Većina vojnika, za koje očekujemo da budu izmoreni i neuhranjeni, je zgodno, očigledno imaju pristojne obroke, i predstavljaju prave savremene primerke – sa začuđujuće pravilnim izgovorom, a nedostaje im i onaj tamni humor kojim se borci svuda trude da olakšaju svoje breme i umanje svoj strah. Ono što najviše odudara jesu, ipak, suze kojima se pune oči Boltona dok pristižu mali brodovi. Po pravilu, stariji oficiri, na koje pada teret masovnog premeštanja muškaraca, nemaju ni vremena ni sklonosti za plakanje.

I pored toga, film jednostavno uspeva. Akcija se iznova podiže i pada, poput talasa, a zatim sledi slani šamar. Sa visine posmatramo kako pilot izlazi iz oštećenog Spitfire aviona u moru, i sve prolazi glatko; nešto kasnije, još jedan pilot radi to isto, a kamera ga prati dok uranja u more. Metež vode navire ka njemu i puni kokpit alarmantnom brzinom, dok on udara o poklopac iznad njega, koji odbija da se otvori. Glatkoća, posmatrana iz drugog ugla, ruši se u nadolazećoj panici. Na sličan način, pridružujemo se gomili spasenih muškaraca, ispod palube jednog od brodova, dok ih poslužuju hlebom i džemom i – kao i u svim trenucima krize, pošto su ovo Britanci – šoljom čaja. Tada dolazi udarac torpeda. Ostaju samo mrak i poplava. Ljudi se pretvaraju u stvorenja iz dubine. Bleda ruka treperi kao riba...

Nolan je opisao „Dunkirk“ kao film o preživljavanju, a ne ratni film, ali je zbog načina na koji nas mami i zadržava još primarniji od toga. Reč je o tome šta radimo – kako patimo i uzvraćamo – kada nam se stvari dešavaju, i kada one prevazilaze našu kontrolu. To ne znači da u ovom filmu nema akcije, naročito u borbama Farriera, ali je fokus na onima koji pate; osim nekoliko senovitih oblika u zadnjih par minuta filma, Nemci se uopšte ne mogu videti. Pogledajte Britance koji se kriju u unutrašnjosti nasukanog ribarskog čamca koji nevidljive neprijateljske snage koriste kao metu za vežbanje. Pogledajte evakuisane ljude na molu dok okreću leđa obližnjoj eksploziji bombe koja na njih šalje nalet vode; ne vidimo samu eksploziju ništa jasnije nego što je oni vide. Moramo osetiti njihov strah.

I tako sudbine nastavljaju da bubnjaju kao kiša. Konstantnom rotacijom između tri priče, Nolan, majstor u svemu što istražuje, ne daje nam prilike da se opustimo pre nego što započne sledeći napad. Muzika Hansa Zimmera možda pozajmljuje od Elgarovog „Nimroda“, najpatriotskijog iz Enigma Varijacija, ali takva bombastičnost zaista nije neophodna, a ostatak muzike bolje se slaže uz napetost filma; strune oslobađaju rafal mitraljeza, a kucanje ne predstavlja sat, već odbrojavanje do detonacije. Iako „Dunkirk“ nije nalik lavirintu, što je krasilo Nolanove „Memento“ (2000) i „Inception“ (2010), ne može se opovrgnuti njegov uticaj na naša čula, a postoji određena prelepa pravda u tome da se završava, kako to već mora, u plamenu. Zemlja, more, vazduh i, na kraju, vatra: svi elementi su tu, čast je spašena, a muškarci koji su izgubljeni pronalaze put kući.

Žanr:akcija, drama, istorijski
Godina:2017
Reziser:Christopher Nolan
Scenario:Christopher Nolan
Uloge:Fionn Whitehead, Barry Keoghan, Mark Rylance
Uzrast:PG-13
Award:1 nagrada, 3 nominacija
Box office:185.1M USD
Studio:Syncopy, Warner Bros., Dombey Street Productions
Zemlja:UK
Website:www.dunkirkmovie.com
Jezik:engleski
Trajanje:106 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...