•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Zerkalo (Ogledalo, The Mirror) (1975)

„Ne mogu da se pomirim sa činjenicom da će moja majka umreti, ne mogu da se složim sa tim. Usprotiviću se tome i pokazati da je moja majka besmrtna. Želim da uverim ostale o njenoj upečatljivoj individualnosti, o njenoj jedinstvenosti. Osnova je analizirati njenu ličnost sa tvrdnjom da je besmrtna. Želim da postavim pitanje: „Zašto je ona besmrtna?““

„Ogledalo“ zauzima vrlo značajno mesto u životu Andreja Tarkovskog, kao i njegovoj karijeri. Četvrti je od sedam filmova, koliko ih je snimio, i stoji u samoj sredini, razdvajajući tri prethodna od tri predstojeća.

U njemu su teme koje je obrađivao, kao i time koje će ga odvesti u sasvim drugi smer. Priroda, samo jedna od njih, centralna tema „Ogledala“, proći će kroz transformacije u poslednja tri filma. U „Stalkeru“ će biti zapuštena, zarasla i bolesna, u „Nostalgiji“ marginalizovana, dok će u „Žrtvovanju“ biti ravnodušna i hladna, a ipak, na trenutke prelepa, iako više ne vitalna.

„Ogledalo“ je nastajalo 10 godina. Montaža je bila traumatično iskustvo za Tarkovskog, kome se film raspadao dvadeset, da bi tek dvadeset i prvog puta sastavio film ovakvim kakvim ga znamo. U periodu nastajanja filma razveo se od prve i oženio drugom ženom.“Ogledalo“ je pokušaj Tarkovskog da izađe iz šume svojih korena, svog detinjstva, svoje porodice i sopstvenih porodičnih odnosa. Verovao je da film čitav sastavljen od ličnih iskustava mora da bude važan onima koji su voljni da ga pogledaju. Želeo je da film bude direktan razgovor sa gledaocem, te je postao stvarnost koju je Tarkovski lako mogao da nastani.

Retkost je bila da film izazove takvu reakciju kod publike. Većina posećuje bioksope radi zabave, opuštanja, ne zbog duhovne hrane ili otkrovenja. „Ogledalo“ je zato i redak film jer svakim novim gledanjem donosi sa sobom nešto nevotkriveno.

Iako svuda stoji da „Ogledalo“ nema radnju, ona bi ipak mogla da glasi ovako: priča o čoveku koju se na samrti seća najvažnijih trenutaka iz sopstvenog života.

Film, zaista, nema radnju; konstruisan je poput mozaika sa svakim komadom iz života kao jedinstvenim iskustvom ili doživljajem u životu protagoniste, života zemlje i istroje sveta. Neki događaji su stvarni, pozivajući se na dokumentarne snimke, drugi rekonstruisani na osnovu sećanja i fotografija, a postoje i izmišljeni i stvoreni za priču. Prošlost, sadašnjost i budućnost su utkani jedno u drugo, kao što su i stvarnost, sećanje i san. Film ima svoju unutrašnju logiku, a ona je logika sna.

Razvoju radnje i likova ovde nema mesta i nije uvek najjasnije sanja li Tarkovski ili njegovi likovi, što je i osnovna namera reditelja, kao i brisanje granica korišćenjem istih glumaca za dvojake uloge. Margarita Terkova je majka naratora, Maria, ali i njegova otuđena žena, Natalija. Ignjat je sin naratora, ali i sam narator kao adolescent.

Još jedno važno iskustvo filma je prisustvo oca Tarkovskog, uvaženog pesnika Arsenija Tarkovskog, preko recitovanja sopstvenih pesama u ključnim trenucima filma, kojih je bilo četiri.

Tri glavna doba su u filmu – predratno, ratno i posleratno.

Tarkovski je oduvek govorio da su uspomene iz detinjstva najdragocenije. Iako je on izvan filma, njegovo iskustvo i senzibilitet su u svakom njegovom detalju. On gledaocu ne nameće konačni sud, već ga uvlači u ekran time ostavljajući na njemu da donese sopstvene zaključke, stvarajući od njega pomoćnog stvaraoca viđenog.

U originalu, film je trebalo da bude o ratnoj evakuaciji, a radnja o vojnom instruktoru, kojeg je Tarkovski stvarno imao u svojoj školi. Prva verzija scenarija nosila je naziv „Beli, beli, dan“, naslov preuzet iz jedne pesme njegovog oca, da bi 1967-e godine ponuda Mosfilmu bila predata pod naslovom „Ispovest“. Bilo je tu i još desetak drugih naslova. Tarkovski ga je nazvao „film anketa“ jer je planirao da bez znanja njegove majke snimi razgovore sa njom o pitanjima razlika između generacija, o kulturi i istoriji zemlje, te bi na osnovu tih odgovora stvorio te epizode iz njenog života i života njenog sina. Tarkovski je morao da prolazi i kroz mnogobrojne dozvole odbora Mosfilma i da se upušta u dijaloge i uveravanja koja je smatrao mrskim i omalovažavajućim.

Odbor je tražio da se lik majke gurne u pozadinu filma jer je ispala ravnodušna i jednolična, dok su smatrali da treba da uzvrati sa više žara i energije. Međutim, ono što je njima bila jednoličnost, Tarkovskom je bila duboka emocija njegove majke.

Stradanje vojnog instruktora, koje se zaista desilo, bacanjem na granatu, je odbačeno jer su ocenili scenu kao otrcanu, toliko puta viđenu na filmu i pročitanu u knjigama. Sastanak se završio zahtevom za drugu scenario.

1970-e Tarkovski upoznaje Bibi Andreson i odmah zaključuje da bi bila divna i idealna u ulozi njegove majke. Ipak, proći će godine do početka snimanja. Tarkovski se, zatim, našao rastrzan, da li da snima „Beli dan“ ili „Povetarac“ (prema naučnofantastičnoj dečijoj priči), te je odlučio da će snimati ono za šta prvo dobije dozvolu. Odbor je insistirao na filmu o tehničkom i naučnom progresu Svojeta, nešto što Tarkovskog ni najmanje nije zanimalo.

Film će proći 21 montažu zbog istog tog Odbora da bi ispao ovakav kakav je danas.

Mosfilm je najzad odobrio snimanje 26.03.1973-e godine.

Scenario je doživeo blage varijacije i izmenu akcenta. Glavni problem ostao je način skrivenog snimanja njegove majke.

Tek juna meseca pronalazi Margitu Terekovu. Prva scena je snimljena 21.6.1973-e godine, u kojoj majka Takrovskog razgovara sa strancem. Dosta je scena oko dače snimljeno u tom periodu, ali je ipak, jako malo snimljeno za 6 nedelja – svega 22 minuta.

Na probnom prikazivanju svi su veličali Terekovu i Tarkovski je odlučio da joj proširi ulogu i u savremenim scenama.

02. 01. 1974-e, Terekova je odbila da odseče glavu kokoški, požalila se da joj se ne dopada scena sa Špancima, kao i da „ništa ne razume“. Tarkovski je tada primetio da nešto, zaista, ne funkcioniše sa tim scenama. Do sredine marta nije mu se dopalo ništa što je snimio i nazvao dotadašnji rad u svojoj beležnici „sranjem“. Od tada i kreće mukotrpni proces montaže, pa sve do kraja te godine. Tek je sa 16-tom montažom bio zadovoljan, koje je i bila najbliža 21-oj koju danas poznajemo.

Odbor je onda zaseo sa glavnim pitanjem hoće li publika razumeti film? Svi su se jednoglasno složili da neće. Kritikovali su i pojavljivanje samog Tarkovskog pred kraj filma, da time odvlači pažnju i sužava priču. Od njega ostala je u završnoj verziji samo ruka.

Takođe su zahtevali da scena sa dečakom i ptičicom bude izdeljena unutar nje same kako bi se pojačao akcenat. Žena koja je levitirala morala je da bude isečena jer nisu želeli nikakve „biblijske tendencije u sovjetskom filmu.“ U njih su ubrajali i goreći žbun, kao i muziku Baha, koja nije bila sovjetksog porekla, a zvučala religiozno. Da bi film bio prihvaćen morao je da bude spušten na „apsolutnu ideološku nulu.“

Najzad, 22.10. 1974-e, film je prihvaćen.

Originalna dača u filmu, u kojoj je Tarkovski sa porodicom provodio dane, nije više postojala, tako da je za potrebe filma, na osnovu fotografija, bila rekonstruisana zajedno sa odećom, predmetima, položajima tela, kvalitetom svetlosti i nevidljivom tenzijom i vezom koju su imali ljudi na fotografijama iz života. Tarkovski je čak od seljana tražio da zasade zelenilo koje je bilo na fotografijama. Tek je onda doveo majku da vidi njenu reakciju.

Margarita Terekova nikada nije dobila scenario, samo dnevne stranice, kako ne bi otkrila da li će se suprug kojeg čeka vratiti. Svakoga dana dopisivane su nove scene koje su bile bazirane na osnovu lokacije, uslova snimanja, glumaca i raspoloženja reditelja.

1985-e godine, Tarkovski je u jednom intervjuu izjavio da je „Ogledalo“ nešto najbliže kinematografiji. Kamera, dekor, mise-en-scene, tekstura, ritam i montaža, sve je bilo na svom mestu.

Usporeni snimci, gotovo neprimetni, kao i boja, još jedan su aspekt ovog filma. Ništa nije previše svetlo u filmu, čak je i plamen vatre oslabljenih tonova. Zbog toga se i ostavlja utisak gledaocu određenog raspoloženja, atmosfere i emocije i sve svodi na naš, sopstveni senzibilitet.

Pomenutu scenu „provokativnog“ lebdenja, zbog čega je Tarkovski bio optužen za misticizan, objasnio je pojednostavljenim rečima – ona „lebdi“ zato što voli. Scenu će, u sličnim oblicima, ponoviti u „Solarisu“ i „Žrtvovanju“, još jednom kao motiv seksualne ljubavi.

Književnih referenci ima na početku, u sceni razgovora Marije sa doktorom, kojeg poredi sa poludelim doktorom iz Čehovljeve pripovetke „Odeljenje 6“. Kasnije, će Liza porediti Mariju sa Lizom iz „Zlih Duhova“, Dostojevskog. Tu su i Puškinova pisma Pjotoru Jakovljeviču Čadajevu iz 1836-e godine.

Ironija arhivskih snimaka se ogledala u tome da su španska deca pobegla iz svoje ratom zahvaćene zemlje došla u zemlju koja će tek ratom biti opustošena; zato i u sceni sa dečakom koji je preživeo lenjingradsku opsadu, Tarkovski kao blagoslov spušta vrapče na njegovu glavu.

Dečakovo „ja mogu da govorim“, sa početka filma, nosi sa sobom biblijske tonove „na početku beše reč“, jer prema Tarkovskom govoriti znači setiti se.

Scena sa minđušama je značajna na više nivoa. Ona se zaista desila, sa tom razlikom što je njegova majka zamenila svoje tirkizne minđuše, tako drage njenom suprugu, za kofu punu krompira. Žena koja je igrala u toj sceni je druga supruga Tarkovskog, Larisa Kizivola. U toj kući se i odvoja ključna scena filma, upravo, sa detetom. Aleksej, čekajući majku, ugleda svoj odraz u ogledalu. Kao da po prvi put vidi sebe, a sa njim i mi sami kao da ga prvi put vidimo jer se njegovo lici čini drugačijim od lica koje smo do tada viđali na ekranu. Zbog te „drugačije stvarnosti“ film nosi naziv „Ogledalo“.

Zatvaranje filma je mesto gde konačno dolazi do odmaranja Aleksejove duše.

Likovi u filmu su stanja uma i duše. Spolja statični, iznutra vatreni. Tako nemi oni su moćniji jer isijavaju iz svakog aspekta njihovog bića. Ovo je jedini film Tarkovskog u kojem su žena i dete glavni protagonisti priče.

Za kraj značajno je i to da je Tarkovski objasnio prijateljima da mu je važno da snimi film o tome kako on pamti majku, a ne o tome kakva je bila. „Pamtiti“ znali „izmisliti“ a on je želeo da doda majci „’a la Dostojevski“ izgled. Ipak, ostaje nerazjašnjeno, zašto je onda majku – kojoj je očigledno bilo nelagodno pred kamerama i teško činila što se tražilo od nje, samo da udovolji svome sinu – terao da prolazi kroz sve te neprijatnosti? Oni koji su nju lično poznavali rekli su da žena predstavljena u filmu nije ona koju su poznavali – složena, brižna i komunikativna osoba. Možda je i zbog toga prkizan portret Leonarda „Đinevre de Benči – simbola majke i žene – očaravajućeg i odbojnog.

„Ogledalo“ je bio prvi sovjetski film koji je govorio ličnim rečima i slikama. Tek je 1978-e bio prikazan u Parizu, a dve godine kasnije i u Londonu. Zapadna publika nije mogla da shvati dublje značenje filma nesvesna istorijskih i kulturoloških trenutaka.

Na kraju, ni ni važno da li potpuno razumemo film, na svim njegovim poljima, ili samo delimično. Oni koji mogu da se utope u senzibilitet „Ogledala“ i njegov ritam, bez obzira koliko znali o njemu, biće nagrađeni.

Jer, film, pre svega, deluje na dušu i srce, a ne na mozak, a odatle mu treba i prići.

Žanr:Drama, Umetnički film
Godina:1975
Reziser:Andrei Tarkovski
Producent:Erik Waisberg
Scenario:Andrei Tarkovski
Uloge:Margarita Terekhova, Arseni Tarkovsky, Larisa Tarkovskaya
Uzrast:PG
Zemlja:Rusija
Jezik:Ruski
Trajanje:106 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...