•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Elia Kazan (1909 - 2003)

Elia Kazan (7. septembar 1909. - 28. septembar 2003.), bio je grčko- američki filmski i pozorišni reditelj, producent, scenarista, romanopisac i jedan od osnivača uticajne filmske organizacije Actors Studios u New Yorku 1947.

Rođen je kao Elias Kazanjoglou 1909. u Konstantinopolisu (današnji Istanbul), koji je tada bio glavni grad Osmanskog Carstva, kao dete grčkih roditelja. 1913., kad su mu bile četiri godine, njegova je porodica emigrirala u Sjedinjene Države i smestila se u New Yorku, gde je njegov otac, George Kazanjoglou, postao trgovac sagovima. Kazanov otac je očekivao da će mu sin ući u porodićni posao, ali njegova majka, Athena, ohrabrila ga je da krene svojim putem.

Kazan je pohađao javne škole u New Yorku i New Rochelleu, u državi New York. Nakon mature na koledžu Williams, u Massachusettsu, Kazan je pohađao dramsku školu na Univerzitetu Yale. U tridesetima je glumio s njujorškom Gropu Theatre, zajedno sa (između ostalih) Leejem Strasbergom, Cliffordom Odetsom i Stellom i Lutherom Adler. Oko 19 meseci, od 1934. do 1936., Kazan je bio član tajne komunističke ćelije.

Postao je jedan od najpoznatijih članova holivudske elite. Kazan je nastupio u predstavama Men in White, Waiting for Letty, Johnny Johnson i Golden Boy, a režirao je drame Tramvaj zvani želja (1951.) i Mačka na vrućem limenom krovu (1955.), koje su proslavile Tennesseeja Williamsa, kao i Svi moji sinovi (1947.) i Smrt trgovca (1949.), koje su proslavile Arthura Millera. Primio je tri Tony nagrade, za predstave Svi moji sinovi, Smrt trgovca i J.B..

Kazanova rediteljska karijera nije ništa manje značajna. Dobio je dva Oscara za režiju, za filmove Džentlmenski sporazum (1947.) i Na dokovima New Yorka (1954.). Izvukao je nezaboravne izvedbe od glumaca kao što su Marlon Brando, Vivien Leigh, Karl Malden i Kim Hunter u filmu Tramvaj zvani želja (1951.) (filmska verzija drame Tennesseeja Williamsa), i James Dean i Jo van Fleet u filmu Istočno od Raja (adaptacija romana Johna Steinbecka).

Kazanova kasnija karijera obiležena je njegovim svedočenjem pred Odborom za protivmeričke aktivnosti u kojem je odao imena nekih bivših članova Komunističke partije. Neka od tih imena su bila Jerome Robbins, Robert Taylor, Sterling Hayden, Leo Townsend, Burt Ives, Budd Schulberg i Lela Rogers (majka Ginger Rogers).

Kazan je kratko u mladosti bio član Komunističke partije, kad je bio član pozorišne grupe, Gropu Theater, u tridesetima. U to vreme je u grupi bilo nekoliko pozorišnih profesionalaca koji su bili komunisti ili levičarski simpatizeri. Kazan se kao socijalista osetio izdanim Staljinovom okrutnošću i ideološkom frigidnošću komunista uopšteno. Lično je bio uvređen kad su partijski funkcioneri pokušali da intervenišu u umetničke odluke pozorišne grupe.

Prvo, iako je Kazan pristao da će svedočiti pred Odborom, i da će priznati da je bivši član Komunističke partije, odbio je odati imena drugih bivših članova. Ali tada ga je pritisnuo holivudski studijski menadžment da sarađuje s Odborom i oda imena bivših članova Partije i onih koji su bili povezani sa partijskim aktivnostima, kako bi sačuvao svoju karijeru.

Znao je da su imena već poznata Odboru, budući da je isti već pribavio dokumente iz arhive Komunističke partije, i da će njegovo svedočenje samo poslužiti da se poveća medijska pažnja.

Odavanje imena od strane nekog u Hollywoodu služilo je kao taktika Odboru kako bi legitimirao svoje akcije i podstakao reakciju protiv onih koji su tek prijatelji ili rođaci optuženih. Jedna od takvih koja je proglašena članicom Partije bila je supruga poznatog glumca Johna Garfielda, sa kojom je Kazan radio u grupi Theater Group, a koju je istraživao Odbor. Odbor nije uspeo dovesti samog Garfielda u vezu sa Partijom, ali i njemu je pretila kazna.

Kako je Kazan posle objasnio, verovao je da je u najboljem interesu zemlje i njegovih liberalnih uverenja da sarađuje s Odborom za neameričke aktivnosti kako bi pomogao nastojanju Odbora da protera komuniste iz Hollywooda. Kazan nije osećao nikakvu privrženost komunizmu pa se razočarao Sovjetskim Savezom koji je sprovodio brutalna ubistva i represiju tokom Staljinovih čistki, i masakrom Poljaka u Drugom svetskom ratu. Ipak se pravdao Partijskim pokušajima da mu nature svoju agendu dok je bio u pozorištu. Američki dramatičari Lillian Hellman i Arthur Miller su javno i ogorčeno protivurečili Kazanovim opravdanjima. Ironično, iako je Kazan svedočio pred Odborom pod pretnjom izbacivanja i stavljanja na crnu listu od strane holivudskih studija, nakon toga su ga izbegavali i isključili mnogi bivši prijatelji. Uvek uvjereni liberal i slobodouman, čak socijalista u svojim političkim pogledima, Kazana su sad levičari mrzeli, a mnogi mu desničari nisu verovali. Neki su opazili elemente Kazanove vlastite reakcije na kritike u filmu Na dokovima New Yorka.

Kazan je 1967. objavio Sređivanje, roman o emocionalno izmučenom sredovečnom Amerikancu grčkih korena koji živi dvostrukim životom u Kaliforniji kao direktor marketinga, pod imenom "Eddie Andreson", i ozbiljni pisac koji piše za časopis pod imenom "Evans Arness", iako mu je rođeno ime Evangelos Arness. "Sređivanje" junakova života ubija njega samog, što ga dovodi do pokušaja samoubistva i nervnog sloma. Kritičari su videli paralelu na Kazanov stvarni život, ponajviše zbog toga što je junak kratko bio član Komunističke partije pre Drugog svetskog rata i naravno, junakovo grčko poreklo i amerikanizacija njegovog rođenog imena. Kazan je opovrgnuo autobiografske elemente pa je rekao kako je roman izmišljen. Poslužio je kao osnova za istoimeni film iz 1969. godine.

1999. je Kazan primio Oscara za životno delo. Pojavio se u pratnji Martina Scorsesea i Roberta De Nira koji je tiho upozorio publiku da se ponaša dolično. Sam De Niro se pojavio u filmu o holivudskom mcCarthyzmu. Dok su mnogi u Hollywoodu koji su iskusili mcCarthyzam osetili kako je prošlo dovoljno vremena i da je dolično da se zakopa sekira i prepozna Kazanovo veliko umetničko ostvarenje, drugi nisu. Neke slavne osobe iz Hollywooda s levim uverenjima osetile su se uvređenima, dok je pisac Abraham Polonsky (koji je završio na crnoj listi) izjavio kako je želeo da Kazana upucaju na pozornici. Neke snimke sa dodele Oscara 1999. sugerišu kako se tri četvrtine publike diglo i odalo mu priznanje, uključujući Lynn Redgrave, Karla Maldena, Meryl Streep i vrlo liberalnog Warrena Beattyja (Beatty je kasnije rekao da je pljeskao Kazanu jer je ovaj režirao njegov prvi film, Sjaj u travi, ali nije promenio mišljenje). Međutim, snimak je pokazao kako su glumci kao što su Ed Harris, Nick Nolte, Ian McKellen, Richard Dreyfuss, Amy Madigan, Ed Begley i Holly Hunter sedili na rukama ili odbili da pljeskaju. Drugi su, kao Steven Spielberg i Sherry Lansing pristojno pljeskali, ali nisu ustali.

Elia Kazan se ženio tri puta. Prva supruga mu je bila Molly Day Thacher, dramatičarka; bili su u braku od 1932. do 1963., kad je ona umrla, a dobili su dve kćeri i dva sina. Zatim se 1969. oženio s Barbarom Loden, glumicom sa kojom je bio u braku do njezine smrti, 1990., a dobili su dva sina. Treći brak, s Frances Rudge, trajao je od 1982. do njegove smrti 2003. Umro je prirodnom smrću u svom domu u New Yorku. Bile su mu 94 godine.

Filmografija:
- The People of the Cumberland (1937.)
- A Tree Grows In Brooklyn (1945.)
- Watchtower Over Tomorrow (1945.)
- More trave (1947.)
- Bumerang (1947.)
- Džentlmenski sporazum (1947.)
- Pinky (1949.)
- Panika na ulicama (1950.)
- Tramvaj zvani želja (1951.)
- Viva Zapata! (1952.)
- Man on a Tightrope (1953.)
- Na dokovima New Yorka (1954.)
- Istočno od Raja (1955.)
- Baby Doll (1956.)
- A Face in the Crowd (1957.)
- Divlja reka (1960.)
- Sjaj u travi (1961.)
- Amerika, Amerika (1963.)
- Sređivanje (1969.)
- Posetioci (1972.)
- Poslednji tajkun (1976.)

Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....