Knjiga koja je inspirisana silovanjem kome je posvedočio autor, je predodređena da bude „mračna“. Međutim, ako se dodaju tragovi ljutitosti na normalnu misteriju dobija se knjiga „The Girl With The Dragon Tattoo“ koja je najprodavanije izdanje New York Times-a nedeljama. Upravo je tako zbog mračne atmosfere koju kasnije i film donosi na ekrane.
David Fincher-ov film „The Girl With The Dragon Tattoo“ ima svoj sopstveni razvoj, čak se i drži dosta blizu Stieg Larsson-ove originalne priče. U svakom slučaju, evo 8 najvećih razlika između filma i knjige „The Girl With The Dragon Tattoo“.
1. Ovo je Salander-in svet, više nego li Blomkvist-ov. Stalno nas na to podsećaju, a Blomkvist –ov značaj je umanjen. Wennerstrom afera, Blomkvist-ove veze i problemi u Millennium-u su stavljeni u drugi plan. Isto tako, vreme provedeno sa Salander-ovom je prošireno i značajnije. Čini se da je Fincher znao da će ona biti znatno interesantnija za gledanje.
2. Salander-ini lični kontakti su ograničeniji. Zbog smanjenja broja likova, njena majka ne postoji, a njena ne-hakerska grupa prijatelja nikada nije predstavljena. U knjizi, Salander-ova je uvek napolju, dok je u filmu ona predstavljena kao osoba koja je usamljena i izolovana.
3. Tragovi misterije su brže raspoznaju i nisu tako duboki. Evo jednog velikog: Blomkvist skače onda kada identifikuju Anitu preko prozora, samo nekoliko trenutaka pošto je počeo da gleda u Vanger-ove porodične fotografije. Zamene poput ove su odlične na filmu, ali njih ima znatno manje u knjizi.
4. Martin se nikada ne pominje kao povučeni dečak i nikada ne predstavlja pretnju kao odrastao, to se i na nekim od slika i vidi. Međutim, u Fincher-ovom filmu, Martin je oduvek mračna osoba. On je majstor manipulacije i jako je interesantno gledati ga.
5. Ima manje „ključnih“ igrača koji mogu da počine zločin. Umesto puno članova porodice sa mnogim motivima ili barem sa nekim „mračnim“ trenutkom svesti, jedini važni Vangers-ovi su Henrik i Martin, i naravno, Frode. Drugi Vagnerovi, uključujući Harold-a, Cecilia-u, i Isabella-u, su jedva prisutni osim što se pominju. Manjak stanovnika nas ne odvlači od gledanja, ali nam pomaže da odlučimo „ko“ od njih je ubica, ali nam naravno ne govori i zašto je to učinio.
6. Lisbeth Salander je čak i više od loše devojke. Ali, u Fincher-ovoj adaptaciji mi je vidimo kako se majstorski bori protiv budućeg komjuterskog lopova. Ona se takođe i vraća da bi se osvetila onome ko ju je silovao, plašeći ga čak i posle svega. Ova devojka uspeva i da nas opčini iako nas odbija.
7. Lisbeth juri za Martin-om Vanger-om, pa tako dolazi do scene kada on uspeva da pobegne i suočava se sa saobraćajem. Međitim, Lisabeth se približava i Martin sam skreće sa puta.
8. Ako je Harriet Vanger zaista živa, ona se ne pojavljuje onde gde je očekivano. Nije udata i živi kao Anita u Londonu, to je uloga koju prava Anita ima u knjizi. Kada se delovi Blomkvist-ove slagalice konačno slože, to je sjajan trenutak, koji se se produbljuje zbog Anite/Harriet koja je ranije predstavljena u filmu.
Zaključak koji se može izvesti iz svega na kraju je da ne može da bude lako da se 600 strana knjige „stavi“ u nešto više od 2 sata filma.