•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Come and See (Idi i Smotri) (1985)

Dve osnovne stvari treba biti jasne pre nego počemo da pričamo o „Come and See.“ Ovo nije ratni film. I ovakav film do tada, a ni do danas, nije stvoren.

Ipak, većina kritičara ga stavlja na sam vrh najvećih ratnih filmova, a neki rame uz rame sa filmovima poput „All Quiet On The Western Front“ i „Apocalypse Now“ (1979) – a ipak, pored „Came and See“, ova dva naslova blede u poređenju.

„Come And See“ („Idi i Smotri“) napravljen je za četrdesetogodišnjicu ruske pobede nad Nemačkom u Drugom svetskom ratu i baziran je prema noveli autora koji je bio mladi partizan tokom rata u Belorusiji i prisutan stradanjima prikazanim kroz film.

Klimov prethodni, kraći rad, „Larissa“ (1980) bio je spomen njegovoj pokojnoj supruzi – i sama reditelj ratnog filma „The Ascent“ (1976). Poetični i veoma lični, njen film nagovestio je ono što će biti naznačeno tokom filma „Come And See.“ Kroz svoje slike, reditelj zuri u neverici i nerazumevanju u svet koji je okrutno, i bez ikakvog razuma, uklonio, ne samo jedan, već hiljade života. U vreme kada je smeštena radnja filma Nacisti su zapalili 628 sela i pobili sve njihove žitelje. Glavni junak filma Florja (nesvakidašnje izuzetni dvanaestogodišnjak Aleksej Kravčenko) svedoči jednom takvom masakru u sceni kakve nema u svetskoj kinematografiji.

Preko Florje i mi kao gledaoci učestvujemo direktno u jezivim događajima tokom narativnog toka filma, istorije, i Florjinog sazrevanja iz dečaka u starca lišenog tranzicije. Proces sazrevanja, bolje reći starenja, Klimov je izveo neverovatno, bez i jednog filmskog trika, tako da je dečkić na naše oči stario, iznutra i spolja. Njegovo lice očigledno je izgubilo dečaštvo, dok učestalim sablasnim zurenjem u samu kameru, i svima nama skupa sa njom, nemo postavlja pitanje, ono koje sami sebi postavljamo dok sledimo progres i degradaciju sveta u njemu i oko njega – „Zar je moguće?“ Česta zumiranja njegovog lica, kao i učestali subjektivni uglovi iz kojih pratimo ono što dečkić posmatra, podsećaju na Tarkovskog i dosta toga duguju njegovom Ivanu, ali je u ovom slučaju kontekst sasvim drugačiji. Dečak na kraju filma ne izgleda više kao isti glumac sa njegovog početka, što treba videti da bi se shvatilo. Na osnovu omota, ne možete ni da zaključite kako je došlo dotle da završi sa pišteljom na čelu.

Naslov filma izvučen je iz Knjige Otkrovljenja i tiče se svedočenja razaranja do kojeg je došlo od Četvorice Jahača Apokalipse. Klimov je poznat po svojim filmovima koji se baziraju na istorijskim činjenicama, i bio je prvi ruski stvaralac koji je obradio Raspućina, što je svojevremeno izazvalo kontraverzu u zemlji. Ovde je pristup nešto drugačiji sa akcentom na pokretnu kameru, subjektivne kadrove, i na trenutke pridodate nadrealne momente koji služe da naglase neprirodne događaje; na primer, mala životnja koja se grčevito drži za ruke nemačkog komandanta, distorzija zvuka ili prizora Hitlera načinjenog od blata i lobanje. I naravno, nemo stvaran i stravično nezaboravni kadar sa kravom koja se nalašla na liniji vatre. Postoji i jedna naročita scena u kojoj debela žena ždere jastoga u nacističkim kolima čiji se pogled na trenutak sreće sa Florjinim.

Glavni lik očito predstavlja reditelja i njegovo viđenje događaja, užasnuti posetilac koji je primoran, baš poput nas, da „dođe i vidi“, čak i ako ne shvata u potpunosti ono što se usporeno razvija pred njim. Postavlja se, naravno, pitanje da li će Florja, nakon svih stradanja kojima je prisustvovao, biti sposoban da shvati njihovu prirodu? U filmu prepunom uznemiravajućih trenutaka postoji jedan koji im sledi, a on je kada Glaša pokušava da oseti miris izvan kadra. Na trenutak se zapitamo da li deca znaju šta se uopšte dešava? Kao scena to je osnova dečije nevinosti. Tek kasnije eksplicitni užas stiže i decu i nas gledaoce.

Film nije bilo lako snimiti. Snimljen je u Belorusiji i vrlo blizu mesta gde se dogodio genocid, sa kompletnom ekipom neprofesionalnih glumaca. Snimanje je trajalo devet meseci i tokom snimanja od najmlađeg dela ekipe očikivalo se da izvedu veome neprijatne zadatke, uključujući mučnu scenu prolaska kroz ledenu močvaru duboku do njihovog grla. Lice Kravčenka je nezaboravno tokom nje i podiže kožu i kosu gledaocu pri samoj pomisli nakon odgledanog filma. Tokom jedne od najtežih scena u kojoj dečkić treba da izgleda šokiran i ogluveo nakon eksplozije, govorilo se da je bio hipnotiziran kako bi izgledao tako kako jeste. Pomisao gledaoca da dete od 12 godina ne bi trebalo da ni na filmu prolazi takav tretman bila bi nepoštena prema viziji reditelja i autoru napisane novele. Koliko god uznemiravajućih scena bilo u filmu, postoji i jedna čudesno lirska, scena koju je nemoguće zamisliti u holivudskoj produkciji, u kojoj Florja i mlada partizanka Ruža, posećuju šumu nakon bombardovanja. Začuje se i muzika Mocarta. Beznačajnost umetnosti i njegova bezosećajnost snažno je očitana u toj kontrasti.

Ovaj film nije namenjen gledaocima holivudski sterilnog i namenski vođenog „Saving private Ryan.“ Haluciogeni, srceslamajući, traumatični i bezdušni, „Come and See“, zaista nije za sve gledaoce. Sigurno je da ne služi da uzbudi na jevtin, američki način, a još manje da opusti tokom posmatranja, ali oni koji su ga odgledali govore da je ostao sa njima godinama nakon gledanja. I ja sam jedan od njih. To je i poslednji Klimov film. Nakon njega izjavio je: „Izgubio sam interesovanje za snimanje filmova. Sve što je bilo moguće, verujem da je bilo urađeno“, ciljajući na emotivni intenzitet njegovog remek dela koje bi bilo kranje nemoguće nadmašiti daljim pokušajima. Ako poput mene ne verujete da su ratni filmovi filmovi o američkim junacima, već o tragičnom stradanju, nesreći, bolu, strahu, očaju, poniženju, gubitku dostojanstva i gubicima, onda treba da odgledate „Come and See.“ Ukoliko vas uzbuđuje površna američka ratna pirotehnika, sa glumcima koji na svojim ramenima nose po petoro ranjenih, dalje od ovog filma. „Come and See“ je film koji treba, koji budi, saosećanje i empatiju prema likovima ispred vas i skoro da briše četvrti zid između gledaoca i stvaraoca. Najveća razlika između ovog i bilo kojeg od, beskrajno sramnih patriotskih, američkih ratnih filmova jeste da ovde nema junaka, nema konjice koja stiže i spašava, i ne postoje čuda koja će se desiti u odsutnom momentu i spasiti nečije živote. Iako je film izašao u vreme komunizma nije patriotski obojen, što je možda i značajnije od same vizije reditelja.

Svojevremeno je jedan kritičar zaključio nakon odgledanog filma: „Preživeli mora da zavide mrtvima.“

O samoj završnoj sceni ne bi trebalo da pišem i zato ću je prepustiti utisku onome koji se odluči da ga odgleda.

Žanr:Drama, Ratni,
Godina:1985
Reziser:Elem Klimov
Scenario:Ales Adamovich, Elem Klimov
Uloge:Aleksei Kravchenko, Olga Mironova
Uzrast:R
Studio:Kino Video
Zemlja:Rusija
Jezik:Ruski
Trajanje:146 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...