Control je rediteljski debi fotografa Antona Corbina, o poslednjih sedam godina u životu post-pank legende Iana Curtisa. Film jednostavnog narativa, prati Curtisa od vremena kad je bio problematiÄni tinejdžer u radniÄkom gradiću pored ManÄestera, do njegovog tragiÄnog samoubistva, koje se poklapa sa prvim znaÄajnijim uspesima Joy Division-a.
Snimljen u monohromatiÄnoj crno beloj boji, sa tipiÄno britanskom mešavinom realizma i visoke stilizovanisti, sam film doÄarava depresivnu i na neobjašnjiv naÄin grandioznu prirodu provincijalnog radniÄkog života, estetike Joy Divisiona i mistiÄne i izmuÄene persone stvorene oko Curtisa.
Svi klišei koji se mogu oÄekivati od biografije muziÄara vešto su izbegnuti. Nema pokušaja da se otkrije kako je došlo do inspiracije za pesme, ali je zato jednostavno i elegantno prikazano kako pesme nastaju - pedantno se beleže u sveske, zatim se vežbaju se bendom, a potom izvode pred sve većim i sve više entuzijastiÄnim publikama. Na obodima ovog procesa dešava se u isto vreme priliÄno dosadni i potpuno jedinstveni život glavnog junaka.
Cutis se kao tinejdžer oženio devojkom svog prijatelja, sa njom je imao ćerku, radio je uobiÄajen posao da plati raÄune, Joy Division je polako rastao i postajao fenomen van njegove kontrole, borio se sa epilepsijom, koju izgleda nije najbolje razumeo pridavajući joj zloslutna znaÄenja. Upoznao je i zavoleo belgijsku novinarku, sa kojom je imao aferu, koja mu uništila brak. Ubio se pre nego što je bend otišao na prvu ameriÄku turneju i snimio je tek dva albuma.
Epoha (1973-1980) je takoÄ‘e prikazana na neoÄeivan naÄin, više evokativno i kroz atomsferu, bez potrebe da se izaziva nostalgija i ubacuju easter eggs, kao što bi manje uspešan scenarista uradio.
Film ne upada u oÄekivano povezivanje epilepsije i kreativnosti (neka referenca na Dostojevskog se ovde nameće), već bolest prikazje onako uzmerujućom, iscrpljujućom i nasilnom kakva jeste. SliÄnost koja postoji izmeÄ‘u muzike Joy Divisiona i predepiliptiÄnog stanja, ipak se sama nameće, pogotovo u sceni kada se napad dogodi na samoj bini u toku koncerta.
Sam Riley impresivno glumi Curtisa, uspevajući pre svega da ostavi utisak enigmatiÄnosti, izmuÄenosti i tihe harazime, ali ne pokušavajući da imitira, kao što je Äesto sluÄaj u ovakvim filmovima. Samantha Morton, koja glumi Ianovu suprrugu Deborah, donosi više topline i nežnosti u lik (na osnovu njene potresne knjige je i napisan scenario).
Cela postavka (Joe Anderson bas, James Anthony Pearson gitara i Harry Treadaway bubanj) uspela je da postane priliÄno dobar tribute band i da uspešno prenese nalete snažnih emocija koje izaziva post pank birtanska scena. Dometi ove veštine, najbolje se vide kada se na kraju Äuje originalni snimak Joy Divisona.
Control uspeva da preokupira gledaoca i da prikaže veliki uspeh i veliki pad bez da pokušava da od Curtisa napravi još jednog muÄenika pop kulture (kao što je na primer raÄ‘eno sa Morisonom ili Dženis Džoplin). Kreativnost nije ovde samo simptom ludila, kao što se Äesto govori, niti je teret slave automatski uzrok patologije. Ako Control uopšte nudi neke odgovrore o motivima i uzrocima ponašanja svojih likova, nudi ih na mistiÄan i nadasve emotivan i melanholiÄan naÄin. Upravo takva bila je i muzika Iana Curtisa.
Autor: Jan Kanja (Helly Cherry)
Žanr: | biografski, drama, muziÄki |
Godina: | 2007 |
Reziser: | Anton Corbijn |
Scenario: | Deborah Curtis, Matt Greenhalgh |
Uloge: | Sam Riley, Samantha Morton, Craig Parkinson |
Uzrast: | R |
Award: | 30 nagrada i 29 nominacija |
Studio: | 3 Dogs and a Pony, Becker Films, CINV |
Zemlja: | UK |
Website: | www.controlthemovie.com |
Jezik: | engleski |
Trajanje: | 122 minuta |