•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Daniel Washington: Tbilisi to Tennessee

Daniel Washington: Rad na ovom filmu naterao me je da se zapitam koliko je identitet sa kojim se rodimo trajan

Dokumentarac Od Tbilisija do Tenesija (From Tbilisi to Tennesse) je priča o Shoti Adamashviliju, jedinom kantri pevaču u Republici Gruziji čiji je životni san da stigne u Nešvil. Kako bi ostvario svoj cilj, on mora da razvija svoj muzički stil uprkos nezainteresovanoj publici, kreativnoj usamljenosti i hiljadama milja koje ga dele od života koji želi. U okviru dvanaestog izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Beldocs 2019 koji se održava od 8. do 15. maja, ovaj inspirativni film reditelja Daniela Washingtona biće prikazan u okviru selekcije muzičkih dokumentaraca Intermission u ponedeljak, 13. maja u 16 časova u Domu omladine Beograda. Tim povodom, Daniel Washington nam u intervjuu otkriva kako je došlo do snimanja ovog filma i kako se život protagoniste odrazio na reditelja.

Šta vas je inspirisalo da snimite ovaj film?

Film je zapravo počeo kao mini dokumentarac o baru “Dive bar” u Tbilisiju, koji ima neku američku temu. Tamo sam video Shotu nekoliko puta, i pomislio kako bi bilo interesantno da napravim mali film o ovom mestu, ali kroz njegovu perspektivu, kao svojevrsno mesto koje stvara “osećaj Amerike” za njega. Predložio sam mu to i dogovorili smo se da uradimo intervju, i nakon toga smo proveli noć u baru, snimivši njegovo iskustvo tamo. Čim je intervju počeo, mogu reći da je Shota već imao priču koju je želeo da mi ispriča – njegovu životnu priču o čežnji da živi svoj kantri muzički san i usamljenosti koju je osećao bez ikoga ko mu je sličan. Sva pitanja koja sam do tada pripremio za intervju o baru istog trenutka su prestala da me interesuju, tako da sam samo sedeo i slušao ga, i bio iznenađen njegovom iskrenošću prema muzici i njegovom životnom stilu. Pre toga, čuo sam od drugih ljudi da Shota svira “američku muziku”, ali nisam imao priliku da ga čujem, i kad smo zapalili vatru napolju po hladnoći, i seli da slušamo njegovu muziku, bio sam potpuno “oduvan”. Shota je svirao nekih sat i po vremena, od klasika do njegovih pesama, prelepo. To je zaista bila jedna od neverovatnih večeri u mom životu, a ono što me je šokiralo je činjenica da niko iz bara nije izašao napolje da ga sluša. Tako sam do kraja noći potpuno zaboravio na prvobitno zamišljeni projekat, i umesto toga počeo da razmišljam o načinu na koji bih mogao da ispričam Shotinu priču.

U filmu smo videli neverovatno inspirativnu priču o čoveku čiji je život iz snova bio udaljen hiljadama milja od njega, što ga nije sprečilo da ga živi. Možemo li reći da je film takođe i priča o tome kako se inspiracija nalazi u nama, bez obzira na okolnosti u kojima živimo? Kako vi gledate na to?

Saglasan sam i mislim da nam Shotina priča govori mnogo o našoj kontroli nad stvarnošću. Tvoj svet zaista počinje od tebe. Osim toga, rekao bih da je ključna tema filma i to koliko nas rad, napor i upornost vodi ka životu kakav bismo želeli. Shota je naporno radio na onome što je želeo, i znam da se susretao sa brojnim razočaranjima, ali mislim da ga to nije sprečilo da ide napred jer je na umu imao jasan ideal, a ako ste dovoljno dugo istrajni, taj ideal polako počinje da se pretvara u stvarnost.

Šta biste voleli da postignete ovim filmom?

Mislim da je jedna od pravih privilegija snimanja dokumentarca to kako nečija priča može postati deo našeg života. Nakon mnogo provedenog vremena zajedno, Shota i ja smo postali bliski prijatelji, i njegov uspeh kao muzičara mi mnogo znači. Osećam se potpuno “uloženo” u njegovo putovanje, tako da, ako ovaj film uspe da pomogne Shoti da na bilo koji način dostigne svoj san, to bi bilo najvrednije dostignuće ovog filma.

Kako je Shotina životna priča uticala na vas?

Shota je na mnogo načina više Amerikanac, nego ja. Pritom, ne mislim na akcenat, kaubojske čizme i Stetson šešir: Ne osećam duboku duhovnu vezu sa Sjedinjenim Američkim Državama koju Shota ima kroz njegovu muziku. I ponovo – on nikada nije bio u Americi, a ja sam rođen i odrastao tu. Kada sam polako shvatio dubinu Shotine ljubavi prema ovom načinu života, mislim da mi je to donelo mnogo novih perspektiva u vezi sa migracijama, asimilacijom i prihvatanjem. To je zaista dovelo do preispitivanja mojih predstava o kulturi/nacionalnosti, i nateralo me je da se zapitam koliko je identitet sa kojim se rodimo trajan?

Kakve su bile reakcije publike nakon pogledane projekcije? Šta im je bilo najzanimljivije?

Film još uvek nisam prikazao u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je publika u Gruziji pomenula nekoliko zanimljivih stvari. Normalno, oni vole da ukažu na to da Tbilisi nije ni blizu napušten grad kako sam ga prikazao u filmu, i u pravu su – mislili smo da stvari tako izgledaju zanimljivije. Još važnije, Gruzija je bliska zemlja koja izgleda kao da u njoj svako svakog zna. Shota je dobro poznat, posebno nedavno kada su njegovi nastupi postali mnogo popularniji. Ljudi su mi ukazali na to da Shota nije tako usamljen i depresivan kako je prikazan u filmu. Moj odgovor je uvek isti – da je naš cilj bio da prikažemo kako je biti jedini koji brine o žanru, tekstovima, i načinu života u muzici. O kreativnoj usamljenosti. Mislim da gruzijska publika voli zvuk njegove muzike, i siguran sam da će se ova tema ponovo pojaviti i biti povod za interesantnu debatu.

Kakvi su vaši planovi za naredne projekte?

Uskoro ćemo se ponovo vratiti u Gruziju da nastavimo da snimamo narativni igrani film o nasleđu Staljinove ere. To je projekat koji je zahtevao enormnu količinu istraživanja i intervjua, i mi smo zapravo snimali ovaj proces razvoja nekoliko godina. Na prvom mestu, to nam je omogućilo da snimimo dokumentarac Od Tbilisija do Tenesija, jer nam je kompletna oprema već bila u Gruziji. Pored toga, isti kreativni tim planira da sarađuje na malom dokumentarcu o baru u Budimpešti (originalna idealna mini barska dokumentacija je još uvek živa), kratak tekst o Gruziji, kao i komercijalni rad u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. I naravno – kad god Shota bude stigao u Nešvil, mi ćemo biti spremni za snimanje filma “Od Tbilisija do Tenesija 2”.

Podeli:



Preporucujemo

Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....