Robert Lujis Stivenson i njegova priča o rascepljenoj ličnosti postaje ponovo popularna, obzirom da je poslednji put sijala osamdesetih godina.
“Jekyll and Hyde” će pasti u ruke scenaristi Matt Lopezu (“The Sorcerer’s Apprentice”) koji priču opisuje kao napetu, mračno ljubavnu i planira da je podredi današnjem vremenu i okolnostima, što će reći, ubacuje se naučno fantastični preokret na kraju koji neće otkriti, ali mi znamo da će od jednog na kraju ispasti dva zasebna čoveka, zar ne?
San Francisko će ovog puta biti lokacija, ženski psiholog, ta i ta, biće opčinjena misterioznim, ali briljantnim, jer ne možeš da budeš misteriozan i običan, naučnikom, još pa to, koji poseduje tako nasilan alter ego.
Eh.
A zašto nije psiholog muškarac? Zar muškarac ne može da bude opčinjen drugim muškarcem koji je briljantan naučnik sa nasilnim alter egom? Posebno danas kada su svi super junaci pravljeni sa homoerotskim prizvukom. Ili gospođa Hajd? I žena psiholog? Preko dana ona je briljantna strejt naučnica, noću uspešna lezbejka Hajdova? Ili, pak, da se ispostavi da je psiholog ličnost sa četiri nasilna alter ega što izaziva tešku ljubomoru doktora i gospodina sa poražavajućim osećajem inferiornosti te se na kraju svi skupe u fantastično izrežiranoj erotskoj sceni u duhu režisera Kena Russella iz koje otkriju da ništa nije strašno i da se od svega može napraviti nešto korisno. Eto imaju i američko naravučenije publici.
Ali ništa od toga.