•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Halloween (1978)

U duhu pretstojećeg praznika predstavićemo film koji je obeležio sam praznik pre više od 30 godina. Jednostavno rečeno, sudeći prema ogromnoj većini, „Halloween“, Johna Carpentera, važi za najbolji film strave i užasa ikada snimljen. Ja se sa tim ne slažem ali da film ima svoje vrednosti neosprono je. Međutim, važniji od mog ličnog utiska filma je njegov značaj.

Film je bio toliko zastrašujuć da je sa pravom stavljen rame uz rame sa „Psycho-m.“ U nekim apsektima „Halloween“ je čak i bolji od priče o Normanu Bejtcu, zato što film uspeva da se održi i posle višestrukog gledanja, dok ponovo gledanje „Psych-a“ ne može nikako da odgovara prvobitnom „uzbuđenju“ saznanja da je Norman majka. (Zato „Psycho 2“ može da podnese višestruko gledanje). Po gotovo savakom mogućem kriterijumu „Halloween“ je uspešan film koji prevazilazi kasnije popularan žanr slešera. Od glume i muzike do fotografije i scenarija, svaka strana filmskog elementa vrhunski je spojena rukom tada (ne i danas, niti poslednjih 30 godina) čuda (u žanru) od reditelja John Carpentera.

Zašto je Halloween efektno putovanje u stravu i užas?

To je pitanje koje su postavljali brojni kritičari više puta do danas ali bez odgovarajućeg odgovora. Možda bi trebalo prvo započeti od odavanja priznanja da „Halloween“ koristi tehniku, ne samo standardnog žanra strave i užasa, već univerzalnih elementa „strave“ koji mogu da naježe svakoga od nas, čak i u dobro osvetljenom „racionalnom“ svetu dvadeset i prvog veka. Snaga „Halloweena“ kao žanra tiče se najdubljeg shvatanja i istraživanja najmračnijih strana ljudskosti i naiinstinktivnijih reakcija na scenario strave, posebno od straha da se bude „progonjen“ od lukavijeg, snažnijeg i „životinje“ toliko divlje.

„Halloween“ vraća na dane kada smo bili u pećini, sklupčani u tami sa strahom od svačega i plašili se svega što nismo uspeli da razumemo. Grmljavina, kišna noć, munja, senke koje izbijaju u blizini vatre, pa čak i zla sila koja nikako da umre... To su sve strane ljudskog opstanka koje grabe gledaoca po najneuključenijim delovima njihove psihe. Dramatično izbijanje najdublje pokopanih strahova na svetlo dana, „Halloween“ je uspeo da izvede, a to je nešto što je malo filma sa inteligencijom uspelo da uradi, i radikalno sobom dekonstruisao naš moderni, tehnološki vođen svet.

U „Halloween-u“ ljudi postoje baš kao što su i u vreme pećina praistorije. Nauka, medicina, psihologija, tehnološki i socijalni alati kojima se danas čovek služi za racionalizaciju kako bi njima objasnio zastrašujuće, beskorisni su u ovom filmu. Dr Loomis je vrhunski promašaj kliničkog psihologa, nesposoban da pronikne u suštinu Michael Myersove čudovišnosti. On ne uspeva da shvati svog pacijenta ni nakon 15 godina! Stoga, njegova svrha u filmu nije uloga doktora, već viteza koji bi trebalo da upokoji zmaja.

A šta je sa Michael Myersom?

Njegovo „zlo“ ne može da se svrsta ni u kakvu kategoriju. Njegov multideimenzionalni je lik. On je babaroga, dete, id i životinja u jednom. Na Vama je šta ćete od toga da odaberete za svoj strah. Ali jedno je sigurno: on ne može biti objašnjen razumnim jezikom ili leksikonima ili psihologijom. On ne pati od određene dijagnoze ili izlečive mentalne bolesti. Mayers je čisto i jednostavno „zlo.“ Tačka. Ma kako sama reč „zlo“ zvučala stripovski, naivno ili banalno, za njega ne postoji drugo objašnjenje.

U tome sada leži i problem zato što je ideja „zla“ ukinuta u Americi u dvadeset i prvom veku. „Zlo“ kao takvo više ne postoji. Mladi kolumbijici koji su počinili brutalna ubistva školaraca u Koloradu 1999-e godine nisu objašnjeni kao „zli“ od strane medija ili psiholoških stručnjaka. Umesto toga oni, i samo „zlo“, postali su produkt njihovog okruženja ili „ozbiljno poremećeni.“ Jasno, određeni motivi su pripisani tim momcima sa navodnom dokumentacijom. Eksperti su dali sve kako bi naveli razloge zašto bi neko dete počinilo ubistvo, ali se izuzima stvarnost da dete može biti jednostvano „loše“ ili „zlo.“

Slično ovome, oni koji počine čin nasilja ne karakterišu se kao „đavolskim“ bićima, već se traži od nas sažaljenje prema njima i okretanjem istine ka uglu iz kojeg ih shvatamo kao nerazumnim bićima. Istovremeno sa mržnjom prema njima, navode nas da saosećamo sa njima, oduzimaju nam prava da naše saosećanje odlazi prodicama nastradalih, objašnjavajući nam da je okolina kriva za ono što su postali, propuštajući stvarnost da je okolina okrurna prema mnogim stanovnicima a da se ogromna većina ne okreće nasilju. Bili su zlostavljani, to nam govore. Maltretirani. Onda im se smučilo. I tako dalje, i tako dalje, dok nauka ne objasni njihov impuls ka ubijanju i zla koja se iz toga izrode, a od nas se očekuje, ne, ne očekuje, od nas se zahteva da ih žalimo. A opet Michael Mzers je sasvim drugačija boljka.

Njega ne mogu racionalizovati ili objasniti. Pogođen sa 6 metaka iz bliza on preživaljava. Ubija jednog za drugim, ali niko ne shvata zbog čega to čini, niti je iko sposoban da ga spreči. A da je natprirodan jeste, i to u jednom smislu: deluje protiv zakona fizike koji nas ostale obavezuju da im služimo. Vrlo brzo Vas stigne, čak i ako bežite od njega, bežite koliko Vas noge nose za goli život. Ako verujete da ste se spasili zatvaranjem prozora, Myers se već, nekako, popeo baš do tog prozora i čeka na vas samo da mu priđete. Ima svo znanje i inteligenciju svoje žrtve, plus natprirodno saznanje. On je čovek + 1. Vrhunski predator. Loomis je rekao: „Nadljudski je strpljiv.“ On Vas promatra i čeka, ne žuri, sve dok nije spreman za Vas. Posmatrano iz ovog ugla Myers može pretstavljati i samu Smrt, istu onu koju je Bergman svojevremeno uveo u kinematografiju sa „The Seventh Seal-om“, što bi onda značilo da se iz Myersa izbacuje svaka konotacija „zlog“ i pretvara ga u neminovnost, jer uzrast i pol za njega ne postoje, kao ni redosled.

Mayers je zato savršeno otkrovljenje primitivnog. Niko mu ne može izbeći, što ga još jednom poistovećuje sa Smrću, jer je sasvim nevažno vaše obrazovanje, znanje, sprenost da se izborite sa napadom i vaš uloženi otpor. Ovo je zastrašujući koncept za ljude duboko uverene u sopstvenu vrednost, racionalnu i intelektualnu nadmoćnost, jer američki građanin nije navikao na iriacionalnost, ili, još gore, na naizbežnost Smrti. U njihovim glavama „to“ se dešava „negde tamo.“

Ajkula u „Jaws“ barem ubija iz potrebe. Ima biološki nagon: treba napuniti stomak i rešiti se svake iritacije koja praćka i smeta njenim čulima. Iako je čovek plaši, na nekom nivou, on shvata da je biološki nagon taj koji vodi ajkulu ka njemu i njegovoj smrti ili osakaćenosti. Za razliku od nje, Mayers jeste oličenje Smrti od kojeg nema bekstva i nema mogućnosti sakaćenja i nastavljanja života invalida, ma koliko bežali i bili spremni na borbu sa njim. Kao i Smrt i Myers se nalazi svuda oko nas. Čovek niti shvata, niti kontroliše svet, ma koliko on verovao u spuprotno, posebno ako je Amerikanac. To čini Michael Myersa strašnim. On je bezosećajna mašina za ubijanje čija ubistva ostaju nerazjašnjena. Zato ga je najlakše povezati sa Smrću, čiji redosled takođe niko ne može da objasni. Da li zeka shvata zašto ga lovac goni, ili mehanizam puške koji će mu okončati život? Ja verujem da ne shvata. Podjednako su nejasne motivacije Michael Myersa.

Žrtve Michael Myersa ne očekuju smrt, kao ni čitava Amerika, jer su zaslepljeni lažnom idejom „racionalne“ sigurnosti. A opet, dovoljno je samo odabrati pogrešan trenutak i zakoračiti dok autobus nailazi na Vas. Imamo medicinu, nauku, zakone, obrazovanje, sigurnost roditeljskog zagrljaja (barem u većini slučajeva) svuda oko nas. Sve to pruža utisak zaštićenosti, udobnosti, ali u „Halloween-u“ ništa od toga nema nikakvog značaja; baš kao i pogrešno odabrani trenutak da se pređe ulica.

Roditelja univerzalno nema u trenucima akcije, a i ako ih ima, retko da su od veće koristi dok ne bude kasno, kada oni obično izvuku, kao američku kaznu, deblji kraj, ruka zakona krajnje je beskorisna i puna nepoverenja, a nauci je pobegao baš taj monstrum koji luta ulicama, baš kao što je virus HIV-a nekada davno „pobegao“ iz labaratorije i od 1980-e godine luta ulicama i niko mu ništa ne može... barem za sada.

„Halloween“ je uspešan i upamćen ne samo zbog svega ovoga o čemu sam pisao, već zato što se sve navedeno savršeno očitava na njegovom bezlično praznom licu, ali i zbog stila preko kojeg se radnja razvija. Ovo je film elegancije, jednostavnosti, što je od značaja za glatko pripovedanje ovako krajnje prostog zapleta. Ovo jeste film koji se poigrava mračnim uglovima zbog kojih će gledalac požuriti pored mračnog sokaka ili podruma, podsećajući se kadra u kojem Myers otmeno izbija svojom figurom iz zacrnjenog dela hodnika.

Stvarajući iracionalno čudovište u racionalnom društvu, Carpenter je povratio pojam „sumnje“ u posrnulom žanru strave i užasa. Ako Mayers može da postoji, onda mogu i sva ona čudovišta koja zamišljamo da čuče ispod našeg kreveta, u ormanu ili iza onog prvog mračnog ćoška pored kojeg tako često prolazimo a koji nikada nije bio osvetljen. Ako Myers postoji rame uz rame sa televizijom, radiom, automobilima i internetom, onda nauka zaista ne zna ništa a mi se nismo razvili ni najmanje od onih dana okupljanja oko vatre, kada je svaki fijuk iz divljina predstavljao novu, i smrtonosnu, opasnost.

Ni o jednom nastavku nije vredno dalje pisati.

Žanr:horor, triler
Godina:1978
Reziser:John Carpenter
Scenario:John Carpenter, Debra Hill
Uloge:Donald Pleasence, Jamie Lee Curtis, Tony Moran
Uzrast:R
Award:dve nagrade i jedna nominacija
Box office:60
Studio:Compass International Pictures
Zemlja:United States
Website:www.theofficialjohncarpenter.com/pages/themovies/hw/hw.html
Jezik:Engleski
Trajanje:91 minut
Podeli:



Preporucujemo

Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...