Film koji je prikazao komuniste kao ljude od krvi i mesa, podložne svim ljudskim iskušenjima, i, zbog čega mu je trivijalno suđeno, pa je i bio čak i zabranjen... Konačno, 1990, nakon dvadeset sedam godina, dolazi do revizije odluke suda.
Film 'Kapi, vode, ratnici' prošao je relativno nevin u očima društva koje osuđuje po direktivi umetničkog dela, dok je provocirao sa negativnim konotacijama zbog drukčije umetničke senzibilnosti i avangardne vizualne scenografije. Grad je podneo ekstremne socijalno-kritičke intervencije i tako je modifikovao način gledanja u profesionalnoj kinematografiji šezdesetih godina. Film se smatra začetnikom crnog talasa. Karakteristika koja je reditelje spajala u crni talas bio je socijalni i politički pristup. Oni su kritikovali prikazujući promene u napretku zemlje, bilo pozitivne bilo negativne pa su ostali nadasve iskreni, negujući istovremeno i ozbiljne egzistencijalne teme i crni humor.
Autori nisu stavili na iskušenje doktrinu socijalizma/komunizma, nego su jednostavno tražili više socijalizma za obične građane. Uprkos svemu realizovali su zanimljive filmove. Želja za otvorenom kritikom svakodnevice postala je realnost jugoslovenske kinematografije. Tim su putem nastavili Dušan Makavejev, Živojin Pavlović, Slobodan Šijan, Goran Paskaljević u svojim profesionalnim filmovima.
Žanr: | drama |
Godina: | 1962 |
Reziser: | Marko Babac, Živojin Pavlović |
Scenario: | Marko Babac |
Uloge: | Janez Vrhovec, Snežana Lukić, Petar Lupa |
Studio: | Sutjeska film |
Zemlja: | Jugoslavija |
Jezik: | Srpski |
Trajanje: | 81 minut |