•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Kirk Jones govori o “What To Expect When You're Expecting”

Komedija “What To Expect When You’re Expectin” je zaista predstavljala izazov svoje vrste za reditelja Kirk-a Jones-a. Priča je slojevita, odgovornost – velika da se održi sve u pravom redu i meri. Evo i onoga što pomenuti reditelj kaže o ovom ostvarenju:

Ovaj film je slojevita romantična komedija. Zbog čega mislite da su ovakvi filmovi popularni?

KJ: Mislim da većinu zabavlja priča kojoj se pristupi iz više različitih uglova. Strukturno, to je prilično zanimljivo uvek. A ovde je to slučaj sa trudnoćom, gde je čitava situacija oko trudnuoće svakome različito iskustvo. Više priča dopušta gledaocima da učestvuju u svemu što se dešava - više je likova, energije, humora i drame, a sve to u isto vreme. Ima i čak 10 glavnih glumaca. Tako da mislim da se dobro zabavljaju svi koji gledaju ovu priču.

Kada snimate film poput ovog, fokusirate se na svaku priču koja snimate ili držite čitav film u glavi?

KJ: Ovo je prvi put da sam snimao 5 istovremenih priča i svidelo mi se. Volim da se igram strukturom priče. Uslovi su bili takvi da smo zbog rasporeda morali da snimimo na primer sa Jennifer Lopez sve scene za dve nedelje, isto kao i sa Cameron Diaz. Zato što one nisu stalno slobodne i ne mogu da lete sa jednog kontinenta na drugi na nekoliko dana pa da se vrate. Isto tako, jako se obraća pažnja i na cenu celog filma. Ipak mi se čini da sam bio u mogućnosti da se fokusiram na rad sa Jennifer tokom 2 nedelje, tada je ona otišla, došla je Cameron i to je tako išlo. Ne samo da sam se stvarno usredsredio na priču, već je moja posada bila jako predana zajedno sa glumcima. Radili smo na jednoj priči u jednom trenutku. Sve smo snimili odvojeno i onda samo spojili.

Koliko je bio zahtevan proces montaže?

KJ: Ništa neobičnije od onog kakav je svakodnevno, što me je iznenadilo, zapravo. Slušao sam strašne priče vezane za druge filmove gde je trebalo 3 ili 4 meseca da se dostigne odgovarajua dužina. Nisam čuo da je iko snimao film samo tri ipo meseca i onda počeo da spaja priče. Prvi rez smo napravili tek posle dva sata što je sasvim normalno za film ove dužine, pa sam bio iznenađen kako sam malo problema imao pri montaži. Uvek volim da se pripremim što više pre samog snimanja. Nekada sam radio u sektoru za montažu i bio asistent montažera. Ali sam i postao svestan koliko je lako rešiti probleme dok je sve na nivou scenaria – potrebno je svega 2 minuta da neko otkuca nekoliko reči i problem je rešen. Ako se tako ne uradi sa scenariom, onda se sve snima ponovo. Kreću problemi. Dođete u montažu i stvari ne funkcionišu kako treba i provedete mnogo više vremena nego li što ste mogli na radu na samom scenariu. Taj rad Vam štedi i vreme i novac.

U komedijama ima puno reditelja koji se ne drže scenaria. Kakav je slučaj sa Vama?

KJ: Neugodno mi je ako nemam plan. Nisam jedan od onih retelja koji se ponove i pitaju: “U redu, šta radimo danas?” Ja sam neko ko će se probuditi u sred noći i pregledati sve još jednom i opet ustati rano. Tako da kada stignem na set mogu gotovo vezanih očiju da kažem svima kako koja scena ide. Mislim da kada sam bio mlađi obično sam se držao plana, pojavio se i snimao po svojoj listi onako kako sam planirao. Kako starim, dobijam na samopouzdanju i mogu da vidim vrednost improvizacije. Može biti jako teško pojaviti se i znati da Vas očekuje čak 3 sata snimanja, a da onda pravite izmene i improvizujete.

U svojoj karijeri, režirali ste 2 filma po svom scenariu i 2 po scenarijima drugih, a film o kome danas govorite je jedan od njih. Šta Vam više odgovara?

KJ: Ne mogu poreći da je bolje kada se radi sa svojim scenariom. Proces je sedeti kod kuće za kompjuterom, smišljati ideje, formulisati dijaloge, možda napisati šale koje će publika voleti. Predati te stranice nekome kao što je Robert de Niro, snimati ih, raditi u režiji, videti u pozorištu i čuti kako se ljudi smeju onde gde se nadate da će se ljudi smejati. Ili plakati onde gde se nadate da će neko emotivno odreagovati. Realnost je da ovaj proces traje prilično dugo, da se napišu projekti i pronađe ono što je odgovarajuće. A stalno dobijam scenarie mejlom. Svi žele da znaju jeste li zainteresovani. Nekada ne možete da imate sve spremno, nekada možete. To je samo proces.

Podeli:



Preporucujemo

Akcija u Story caffe-u povodom koncerta YU grupe: Uz...
YU grupa najavljuje rock spektakl 20. aprila u Nišu