•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Last Night in Soho (2021)

Last night in Soho možda je najslabiji film Edgara Rajta u poslednjih 10 godina, ali i nešto slabiji film Edgara Rajta i dalje je film o kome vredi pisati, analizirati ga i naći načine da se u njemu uživa, jer ako ništa u pitanju je vizuelna gozba koja napaja sva čula i sve senzacije u organizmu.

U ovom filmu Rajt donekle napušta svoje osobene trejdmarkove kao što su furiozno-dinamična montaža i iskričav smisao za crni humor i prelazi na pastiš žanrova kombinujući uticaje nekoliko reditelja i filmskih motiva, od ekspesivnog đalo stila Darija Arđenta, preko Tarantinove sposobnosti da omažira i rekontekstualizuje epohu (Once upon a time in Hollywod), do Šjamalanove atmosfere iz Šestog čula ili psihološke trenzije Stanara ili Repulsion-a Romana Polanskog. Jer ovaj film je sve to zajedno, a i još ponešto preko toga.

Prateći Eli, hipersenzitivnu devojku sa kakvim nadnaravnim čulom za onostrano, koja odlazi u London da studira modu, Rajt načinje motiv “ribe izvan vode”, u ovom slučaju nevine i pomalo psihički labilne devojke nostalgično zagledane u retro šarm 60-ih kao svoj uzus stila i identiteta, čiju nevinost odjednom psihofizički preti da proguta megalomanski velegrad (što je motiv koji imamo i kod Refna u filmu Neon Demon).

Bežeći iz prebučnog studentskog doma prepunog površnih i partijanju sklonih koleginica, Eli se useljeva u arhaičnu sobu kod stare kućevlasnice u Sohou, gde za trenutak pronalazi udbno gnezdo za svoju fetišizaciju 60-ih godina sving Londona, ali samo dok njena osetljiva priroda ne počinje da u vidu vizija “prima signale” iz prošlosti i pred sobom aktivno ovaploćuje i projektuje sudbinu devojke Aleks koja je pre 50 godina pokušavala iz iste te sobice da se probije na londonsku umetničku scenu, nalazeći samo kaljugu razvratnog i bludnog velegrada.

Rajt načinje dosta tema u ovom metažanrovskom ostvarenju, koje iako koketira sa hororom ipak jasnije funkcioniše u ravni hiperstilizovanog psiho-trilera sa elementima drame, epohe i “ghost” horora. Film strukturom neobično podseća na Stanara R. Polanskog jer imamo devojku koja ulazeći u novi stan biva opsednuta i na neki način preuzima identitet prethodne stanarke potpuno se saživljavajući sa njenim životom u prošlosti, što Rajtu pruža mogućnost za neke lepe, skoro linčovske scene integracije dva lika kroz prostor i vreme. S druge strane tu su tarantinovska potreba da se sitnim “isteregovima”, muzikom, scenografijom i kostimom s jedne strane omažira epoha 60-ih, isprva na jedan nostalgično-glamurozan način, a kasnije i na jedan brutalno osvešćujuć način, kao vrsta opomene da prošlost nikada ne treba slepo romantizovati. Horor tu i tamo štrcne u vidu stilizovanog nasilja Darija Arđenta koje se dešava u svetu Šestog čula, tj. gromoroznih vizija koje proganjaju našu junakinju, ali ne na realističan već rajtovski ultrastilizovan način.

Dakle, fetišizacija epohe, misterija koja spaja prošlost i sadašnjost, klaustrofobija jedinke izolovane u svojoj glave slutnjom šizofrenije, hipersenzitivne vizije i italijanska sklonost preterivanju u vidu noževa koji bljeskaju u polutami u ogledalima (ogledala = takođe jak i sveprisutan motiv) i imamo film koji je na neki način i priča o identitetu, opiranju seksualnosti, i misterija, i traktak o prošlosti i tome kako oblikuje našu budućnost, i jedan skoro kičasti horor festival muzike, scenografije i orkestracije slike i zvuka u mrežu filmski sugestivnih utisaka.

Na kraju, ne može se reći da je Rajt sasvim ubo poentu, filmu fali malo koncentracije u smislu odluke šta se od svega ovoga zapravo htelo, jer ne zadovoljava nijedan žanr ponaosob. Čini se da neke stvari ostaju nerazjašnjene, npr. priroda Eline psiho-osetljvosti, i ostaje žal za nešto intrigantnijim preokretom na kraju koji se ne vidi iz aviona, ali i pored svega toga, Rajtov film je bombonjera sa stotinu različitih ukusa kojima se svaki filmofil može oblizivati u nedogled, čak iako mu na kraju pripadne muka.

Autor: Slobodan Novokmet (Helly Cherry)

Žanr:drama, horor, misterija
Godina:2021
Reziser:Edgar Wright
Scenario:Edgar Wright, Krysty Wilson-Cairns
Uloge:Thomasin McKenzie, Anya Taylor-Joy, Matt Smith
Uzrast:R
Box office:23M
Studio:Complete Fiction, Film4Focus, Features International (FFI)
Zemlja:UK
Website:www.focusfeatures.com/last-night-in-soho
Jezik:engleski
Trajanje:116 minuta
Podeli:



Preporucujemo

Evropska premijera filma „YU Grupa – Trenutak sna“...
Repertoar bioskopa Cine Grand Delta Planet od 28. marta do...
Repetoari Cineplexx Niš bioskopa za period od 28. marta do...
Repertoar bioskopa Vilin Grad od 28. marta do 3. aprila
Novi filmovi za kraj marta i pocetak aprila u CineStar...
Repetoari Cineplexx bioskopa u Beogradu za period od 28....