Lordan Zafranović

Lordan Zafranović (Maslinica, Šolta, 11. februar 1944) je jugoslovenski i hrvatski režiser.

Diplomirao je književnost i likovnu umetnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Posle toga studirao je i diplomirao film i režiju u Pragu, na FAMU (jedan iz grupe jugoslovenskih režisera poznatih po nazivu „Praška škola“). Njegovi najbolji filmovi su prožeti snažnom osudom: nacionalizma, ratnih zločina i genocida u Drugom svetskom ratu.

Kao mlad je sa filmskom ekipom u vrijeme Jugoslavije radio na snimanju blizu ustaškog logora Jasenovac, gdje se prvi put susreo sa arhivskom filmskom građom, fotografijama, svjedočenjima i dokumentima o ustaškim zločinima.[1] U jednočasovnom intervuu koji je 2011. dao za Radio-televiziju Republike Srpske, izjavio je da je ovaj susret sa ustaškim zločinima u Jasenovcu na njega ostavio „strahovit utisak“, što je obilježilo njegovu karijeru i navelo ga da snimi Okupaciju u 26 slika, Krv i pepeo Jasenovca (1983), Pad Italije, Večernja zvona, „Zalazak stoleća / Testament L. Z.“ i druge.[1]

Snimao je suđenje ustaši Andriji Artukoviću 1986, što ga je u vrijeme dolaska HDZ na vlast dovelo u sukob sa Franjom Tuđmanom.[1] U intervjuu za RTRS 2011. je izjavio da se 1989. i 1990. vratio veliki broj ustaša u Jugoslaviju, te da je došlo do masovne smjene zaposlenih u tadašnjoj Radio-televiziji Zagreb.[1] Ovo ga je onemogućilo da završi film o suđenju Andriji Artukoviću.[1] Sa Franjom Tuđmanom je došao u sukob 1989. i 1990. oko broja žrtava u ustaškom logoru Jasenovac.[1] Zafranović je tom prilikom Tuđmana nazvao „istoričarem amaterom“.[1] Pošto je 1991. strahovao da će njegov film biti uništen, uzeo je negativ filma o suđenju Andriji Artukoviću i uz pomoć prijatelja otišao u Sloveniju, a odatle u Beč pa Klagenfurt, zatim u Pariz, da bi se ponovo vratio u Beč i Prag gdje je završio film.[1] Prema njegovim riječima, zbog filma o suđenju Andriji Artukoviću je na njega „pokrenut lov“ i „poziv na likvidaciju“ u javnim medijima Hrvatske.[1] Zbog dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca, Franjo Tuđman ga je proglasio „neprijateljem hrvatskog naroda“.[1]

Zafranović od 1991. živi u Pragu, a prilikom primanja nagrade Lifka 2011. je izjavio da je počeo da se vraća u Hrvatsku, ali da i dalje živi na relaciji Prag-Zagreb.[2]

Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalog dobio je i priznanje Zlatna arena za režiju u Puli 1986. godine.

Neki od najzapaženijih filmova:
1969. Nedelja
1973. Kronika jednog zločina
1975. Muke po Mati
1978. Okupacija u 26 slika
1981. Pad Italije
1984. Muke po Mati, ujed anđela
1983. Krv i pepeo Jasenovca
1986. Večernja zvona
1988. Haloa — praznik kurvi
1994. Zalazak stoleća / Testament L.Z.
1995. Osveta je moja

WEB: www.lordanzafranovic.com