•        Evo prilike da i Vi postanete deo Prologa.
  •        Ukoliko želite da postavite prikaz svog omiljenog, ili neomiljenog, filma, glumca ili reditelja, vest koja vam je jako značajna, ili bilo šta što se tiče sveta kinematografije, možete nam poslati vaša viđenja na adresu info@joombooz.com
  •        Da bi bio objavljen, prikaz ne sme u sebi sadržati nikakve vulgarnosti, da ne bude kraći od 10 rečenica, reči poput "brate", "sestro", "fenomenalno", "super" (osim ako nije deo naslova) i njima slične neće se uzeti u obzir, kao ni atak na manjinske grupe.
facebook twitter rss youtube

Najbolji filmovi Quentina Tarantina

Ne može da se porekne da je Quentin Tarantino snimio sjajne filmove, mada je teško postići konsenzus oko toga koji je najbolji. Reditelјev rad nije ništa drugo, osim polarizovan, koji uklјučuje vrstu prekomernog nasilјa i dijaloga koji bi mogao da natera ostale režisere da poblede - a ti komplikovani osećaji sigurno se šire i na običnog čoveka.

Svaki film na listi ga je uvrstio u nečija najbolјa tri filma, a rezultati rangiranja, od najgoreg do najbolјeg, odražavaju tu širinu mišlјenja i lјubavi prema režiseru i njegovim filmovima.

10. Death Proof

Death Proof prati dve grupe žena koje pokušavaju da se lepo provedu i užasnog muškarca koji se pali na to da ih ubije. Objavlјen je kao dvostruka predstava sa Robert Rodriguez-ovim Planet Terrorom.

Film ima sjajan početak, podiže dinamiku sve dok napetost nije nepodnošlјiva i završava se krvavom, neizbežnom katastrofom. A onda sve to radi ponovo. Ali druga polovina filma je katarzičan preokret.

Ipak, imamo naklonost za prvu polovinu filma. Sviđa nam se noćni izlazak devojaka iz Austina u Teksasu: osećaj živosti njihovog lokalnog bara, sigurnost poznatog mesta i poznatih lica i način na koji Stuntman Mike ulazi u ovaj prostor poput kalupa. Dopada nam se bolesni užas kada shvatimo da je Pam zatvorena u autu ubice i da će umreti jednako brzo ili onoliko sporo koliko to Mike želi. Sudar automobila je svakodnevan, ali užasno nasilan način da se umre. Zbog toga nam je Death Proof tako poseban: on lјušti sloj normalnosti da bi otkrio nasilni, zli potencijal mašine koji viđamo svakog dana.

Prva polovina je mučna, pa kada se film prebaci u režim bolesnih vratolomija to je poput udisanja azot-oksida. Oslanjanje na praktične efekte i duge snimke automobila koji se sudaraju održavaju scene potere napetim - Zoe Bell koja pokušava da ostane na haubi brzog Dodge Challenger-a je dobar sadržaj. Uprkos svojim slabim tačkama, Death Proof razvaljuje.

9. Django Unchained

Django Unchained predstavlјa čudnu suprotnost između svog, većeg od života, crtanog stila, i zverstava u američkoj istoriji koju on predstavlјa - ali to je upravo ono što film čini tako upečatlјivim. Postavlјen je gotovo poput mjuzikla, sa pesmama italijanskog Western Lo Chiamavano King-ovog “His Name Was King” do Rick Ross-a “100 Black Coffins” koji pomažu u oblikovanju putovanja Djanga (Jamie Foxx), novo oslobođenog roba i pupećeg lovca na ucene, dok se bori da oslobodi svoju ženu Broomhildu (Kerry Washington).

Jednaki delovi špageti vesterna (Franco Nero reprizira svoju ulogu Django-a u italijanskom westernu Django-uiz 1966. godine) i epske narodne priče (da je Broomhilda dobila ime po germanskom junačkom liku nije slučajno), Django Unchainedkoristi te zamke da bi ispričao priču postavlјenu u Americi kasnih 1850-ih, tačno u gustini ropstva i formiranju Ku Klux Klana. Tarantino se ne slaže ni sa čim; čak se i beli čovek koji se na kraju sprijatelјi sa Djangom - lovac na ucene King Schultz (Christoph Waltz) – je primoran da računa sa svojim početnim nevolјstvom da mu pruži slobodu, a Samuel L. Jacksonov Stephen, šef kuće Calvin Candiea (Leonardo DiCaprio), ispostavlja se da je jednako zloban koliko i njegov štićenik.

Film je strip u malom (mada je to zapravo ono što volim u njemu), ali ne možete da poreknete da je prepun Tarantino-vog stila. Slika Django-a koja se stvara iz oblaka prašine i dima dok se pojavlјuje John Legend-ova “Ko ti je to uradio?” apsolutno je uzbudlјiva, kao što je odraz plantaže Candie koja je buknula u požaru koji se ogleda u staklima Djangovih naočara. - Karen Han

8. Once Upon a Time ... in Hollywood

Quentin Tarantinovo lјubavno pismo starom Hollywoodu jedan je od njegovih nepoznatih filmova, prepun istorije i jednostavnih hangout scena koje kulminiraju u Tarantinovim nasilјem kao zaštitnim znakom - pre nego što je ustupio mesto neobično nežnoj završnoj sceni.

Mrzite ga ili ga volite sveukupno, u ovom filmu svi mogu da pronađu nešto: odnos između Leonardo DiCapria i Brad Pitta kao izbledele zvezde Rick Daltona i njegovog dugogodišnjeg kaskadera Cliff Boota, ili verna rekreacija tolike filmske i televizijske ere, ili ozbilјnost Margot Robbie kao Sharon Tate.

Once Upon a Time ... in Hollywood se uglavnom manifestuje kao hangout film, rasvetljavajući odnos Ricka i Cliffa u poslu koji neprestano izmišlјa sam sebe, neumolјivo vozeći se kroz zvezde i stilove. Svi na kraju ispadnu iz stila, i čini se da je ovaj film Tarantinovo sopstveno prihvatanje toga, priznavanje dobrog i lošeg u industriji u kojoj se nalazi, kao i pokušaj prepisivanja groznog događaja koji je doveo do kraja jedne ere.

Težak film za analizu, ali to ne bi bio Tarantino film da je tako lako. Nјegova lјubav prema eri koju prikazuje opiplјiva je i jednako je neuredna kao i svaka takva nadmoćna lјubav što uvek je.

7. Jackie Brown

Pam Grier donosi istu energiju koja ju je proslavila u njenom Bleksploatacijskom klasiku poput Foxy Brown, u kriminalističkoj drami Jackie Brown. Radeći kao stjuardesa - i švercujući robu preko meksičke granice sa strane - Jackie je pokupila policija, dok je bila natovarena gotovinom i kokainom. Napravila je dogovor da otkuca svog šefa koji se bavi oružjem, Ordell Robbie (Samuel L. Jackson), koji ubrzo dobija dojavu o njenoj nagodbi i odlučuje da je zaustavi pre nego što ona može da ga sruši. Ono što se odvija je iznenađujuće komplikovani zaplet dvostrukih i trostrukih ukrštanja, jer svaki lik daje sve od sebe kako bi dobio vreću novca koja u stvari ne pripada nijednom od njih.

Ovo je jedini Tarantino film koji je adaptacija, a ne originalni scenario, ali pošto je izvorni materijal njegova glavna inspiracija za pisanje, Elmore Leonard, teško ćete da primetite razliku u dijalogu. Manje je Tarantinov nego većina ostalih filmova na ovoj listi, obična priča o zločinima bez intertekstualnih referenci po kojima je najpoznatiji. Zbog čega je to sjajan film - dokazuje da Tarantino zna kako da napravi prokleto dobar film bez trunke žanrovskih tropa i referenci (mada i dalјe postoje aluzije, ako ste upoznati sa Grierovom vrhunskom karijerom).

6. The Hateful Eight

Ne može se poreći da je The Hateful Eightodvratan film. Krvav je i ciničan na mučan način, čak i za Tarantinov film koji odražava najgore delove prošlosti i sadašnjosti Amerike. Ali na kraju tog iskušenja božanska je vrsta katarze i otkrovenja: Film je ringišpil, koji se penje, naviše, naviše, naviše tri brutalna sata pre samouništenja u svom završnom činu.

Film počinje kada lovac na ucene major Marquis Warren (Samuel L. Jackson) stopira za vožnju sa John "The Hangman" Ruthom (Kurt Russell) i njegovom zarobljenicom Daisy Domergue (Jennifer Jason Leigh). Uspevaju da nađu utočište od nadolazeće snežne oluje u Minnivoj galanterijskoj radnji, ali oni nisu jedini putnici male kabine. Kako sati prolaze, napetosti se povećavaju, pogotovo što nadmeni Ruth insistira na tome da svi odustanu od oružja kako neko ne bi pokušao da ga oplјačka za njegovog zatvorenika.

Bliski prostori u kojima se svi nalaze otkrivaju njihove najgore i najbolјe osobine, o čemu govori postavka ove isklesane istorije. Finale filma, koje se vrti oko pisma koje je navodno napisao Abraham Lincoln, naglašava želјu i laž koji su svojstveni američkom snu. Njegovi jednaki delovi nadanja i cinizma, kao dva čoveka koji su žestoko suprotstavljeni od početka filma konačno pronalaze - nakon dugotrajne i krajnje beskorisne bitke - ujedinjene u divlјenju i priznavanju neistine.

Pesma Roy Orbison-a koja završava film - “There Won’t Be Many Coming Home”, pesma bukvalno o beskorisnosti i lažnoj slavi rata - savršena je kapa i dopadlјivi lirski završetak filmu ispunjenom teškim, ali lepo izvedenim performansima. Od Walton Gogginsa (koji je zaslužio da se plasira na najbolјe mesto) do Channinga Tatuma, ansambl je jedan od najbolјih Tarantinovih ikada sastavlјenih za njegov najtrnovitiji film do sada.

5. Kill Bill: Volume 2

Umesto da nastavi gde je prvi film završio, Kill Bill: Volume 2 se otvara flashbackom na venčanju Neveste osuđenom na propast (Uma Thurman). Sva poznata lica vraćaju se, s tim da se The Bride fokusira na Billovog brata Budda (Michael Madsen) i zlu sliku u ogledalu Elle (Daryl Hannah), i konačno se suočavajući sa istoimenim Billom (David Carradine).

Rečeno je da, iako je Kill Bill: Volume 1baziran na filmovima krvoprolića kung fu-a, Volume 2 je omaž tišoj, kontemplativnijoj strani akcionog žanra, Seven Samurai strana. Bitke su ređe i dalјe, jer akcija zapravo nije stvar. Volume 2omogućava The Bride da napokon postane pravilik, a ne samo mašina za osvetu koja se savijala da preseče stazu do Billa. Vidimo njenu borbu protiv svog okrutnog gospodara Pai Meia, kako pada od Buddove ruke (ili sačmarice), i još se oporavlјa kako bi dokazala da je njena volјa jaka kao i njeno mačevanje. Videćemo ko je bila pre kome i dobićemo nagoveštaje ko će biti kada se jednom pokupi i krene dalјe iz ovog divlјeg života. Čak smo i dobili njeno ime: Beatrix Kiddo. Volume 1 je potreban ovaj kontekst da ga uzdigne iznad pukih krvi na zidu.

4. Reservoir Dogs

Tarantinov prvi film je divno jednostavan. Grupa prevaranata počinila je plјačku i to je pošlo užasno loše. U jednom i drugom oni upadaju u magacin gde trebaju da se sretnu, zbunjeni i preplašeni i žele da optuže nekoga za ovu katastrofu. Nјihovi paranoični razgovori presecani su flashbackovima koji detalјno opisuju kako je svaki zločinac završio na ovom prokletom poslu - i kako se tako loše odigralo.

DNK svakog Tarantino-vog filma destilira se u Reservoir Dogs. Besni, pametni razgovori napunjeni pop kulturom. Klјučni izbor muzike. Kružni snimak u restoranskoj sceni (odmah ikoničan, kasnije ponovo rekreiran u Death Proof), ozloglašeno sečenje uva namešteno uz "Stuck In The Middle With You," Freddie-ve "Commode Story", i Tarantinov prvi snimak iz gepeka. (Lošiji zaštitni znakovi, poput Tarantinove fiksacije na n-reč, takođe se posebno odnose na Reservoir Dogs). Podešavanje (i postavka) je tako osnovno. Kada se Tarantino razgibava, njegova kreativnost bukne u toj jednostavnoj pozadini. Bukvalno jedino što nedostaje u ovom filmu su noge.

Reservoir Dogs dozvolјavaju da vetrovita izvođenja zauzmu središte pozornice. Svi ga ubijaju, čak i glumci koji stvarno nisu hteli da budu tamo. Prelepi mladi Tim Roth je zaleplјen na pod u svojoj krvi za većinu filma, a izgleda kao uplašena životinja, čvršću je fasadu sve teže održavati. Dijalog je tako brz i tako dobro izveden da je ponovno gledanje filma Reservoir Dogsuvek zabavno. Pun je usranih lјudi koji govore usrane stvari na najgorem danu u njihovim životima, i to je apsolutno oduševlјenje.

3. Kill Bill: Volume 1

Kill Bill: Volume 1je 100 različitih filmova sjedinjenih u jednu sjajnu, neurednu, nadasve zabavnu celinu, koju drži dno dobro posuđenog panaša i nezaustavlјiv osećaj za napredni zamah. Svaki prelaz, flashback i tangencija služe nam da dođemo do konačnog sukoba: O-Ren Ishii (Lucy Liu) protiv Ume Thurman neimenovane Bride. Iako ovo ostavlјa Volume 2opterećen svim teretima zapleta i razvoja likova, ono oslobađa prvu polovinu da Tarantino radi na vrhuncu svojih stilskih moći.

Svaki uredni trik koji je Tarantino ikad primetio u filmu ili u sceni borbe koju je voleo, ili čudan izbor za koji bi se pitao da li bi mogao da se izvuče, prikazan je u Kill Bill: Volume 1. To je poput prelistavanja filmskih kanala u ponoć: borba u stilu Jackie Chana - gde staklo eksplodira na dodir i bacanje gvozdenih tiganja pobeđuje oružje i noževe svaki put – je praćeno bolničkom scenom prekrivenom grindhouse prljavštinom, a obrublјena animeom antagonista priča o poreklu (producent je izvanredni anime studio IG Productions). Zatim, na vrhuncu koji pokušava da nadmaši sve što je bilo pre njega, poslednja tuča filma prelazi sa boje, u crno-belu, u siluete senki na plavoj pozadini, i vraća se u boju za snežni obračun. Vrtoglav je i dezorijentišući i savršen.

2. Pulp Fiction

S veselim, nesvesnim čudnim čuđenjem, Pulp Fiction se ruga samom konceptu srozavanja studenta druge godine. Quentin Tarantino je pratio čistu heroinsku žurbu Reservoir Dogs-a sa - oprostite mi - inekcijom adrenalina pravo u srce. Oba filma su majstorski napravlјena, ali tamo gde Reservoir Dogs uzima aerodinamični oblik, Pulp Fiction seširi.

Tarantinov drugi film sastoji se od niza dugih, vinjeta šegačenja; većina njih kulminira blјeskom iznenadnog, besmislenog nasilјa. Zahvalјujući vijugavoj, vremenski savijajućem pripovedanju, vrhunac se potkopava čak i kada se napetost povećava i povećava. Nema katarze, samo blaga difuzija.

Pulp Fictionizbacuje svaku uncu harizme u svoje zvezde. John Travolta i Samuel L. Jackson-ova hemija je bez premca, izuzev one Travolte i Ume Thurman, naravno. Bruce Willis i Ving Rhames su primorani kao rivali-okrenuti-partnerstvu-za-opstanak. Amanda Plummer i Tim Roth pružaju emocionalne veze kao vrtoglavi, smrskani sitni kriminalci. Izvrsni cameo-i od Christopher Walken-a i Harvey Keitel-a unose teksturu i opseg u svet.

Kao i kod svih Tarantino-vih filmova, Pulp Fictionsvoj uticaj nosi na njegovom rukavu. Prebacuje se, iznenada i bez napora, od zločina prema drami ganglanda u horor o otmici u (crnu kao ugalj) drugarsku komediju - i time stvara potpuno nov žanr. Pulp Fiction ima mnogo imitatora, ali nijedan nije postao takav kulturni kamen temeljac. Reference se i dalјe iskaču svuda, od Twitter memes-a, do NBC sitcoma i Marvel filmova.

Verovatnije da nego ne, Pulp Fictionje film o kojem razmišlјate kada mislite na Tarantino filmove. To je Tarantino u njegovom Tarantino-stom, upotpunjen vešto banalnim dijalogom, počastima prošlom vremenu kinematografije i, da, besprekornim snimcima nogu. Čovek nije ništa ako nije dosledan.

1. Inglourious Basterds

Nijedan prizor u Tarantino-vom filmu nije jedinstveno efektivan kao Inglourious Basterds’ četvrto poglavlje, “Operation Kino”. Ulozi scene su odozgo postavlјeni: Mali tim naših junačkih nacističkih lovaca obučeni su kao nemački oficiri, i oni su trebalo da se sastanu sa jednom nemačkom glumicom (i dvostrukim agentom za britansku vladu) u jednom baru. Ali ako nešto pođe po zlu, neće biti pomoći. I nešto pođe po zlu. U baru ima drugih Nemaca, a jedan je oficir. Pravi nemački oficir pokušava da sazna istinu od ovih novih sumnjivih lјudi, a Basterdsi pokušavaju da ne razotkriju njihov lepršavi pokrov. Grupa čak igra igru u kojoj pokušavaju da pogode poznatog lika ili osobu napisanu na karti na njihovom čelu - sjajan koncept za film o skrivenim identitetima. Prizor je urnebesan, a trenutak kasnije zastrašujući, skačući između te dve po volјi. Kada meci neminovno počnu da lete, to je skoro olakšanje.

Većina filmova bi ubila za scenu upola smešniju ili upola napetiju poput "Operacija Kino", a Inglourious Basterds donosi oba svakih 30 minuta. Bilo da se radi o špijunaži ili se Jevreji kriju u nacističkoj okupiranoj Francuskoj, svaki lik ima šta da sakrije. U svakom razgovoru svi se takmiče sa svima drugima; svaka reč i svaka rečenica su o pronalaženju ugla da nešto dobijete, ili čak samo da preživite malo duže. Svaka scena je komplikovana rešetka namera i obmana, ali ona nikada ne spušta brzinu ili duhovitost zbog kojih su Jules i Vincent uzvraćali u Pulp Fiction pevanjem. To je Tarantino koji savija svoje mišiće za pisanje na način na koji to nikada ranije nije radio.

Sa svim tim komplikacijama, Inglourious Basterds bi mogli lako da se izgube u detalјima, ali svoj identitet nikada ne bacaju kao istorijsku osvetničku maštu. I na kraju, Tarantino i dalјe dobija svoju lukavost. Na kraju krajeva, šta je specifično Quentin više nego što je Hitler ubijen kombinacijom snage samog filma i osutih američkih metaka?

Podeli:



Preporucujemo