Road to Perdition (2002)

Put do uništenja (eng. Road to Perdition) je istorijska drama Sama Mendesa iz 2002. Scenarijo je adaptirao David Self prema istoimenom crtanom romanu Maxa Allana Collinsa. U glavnim ulogama pojavljuju se Tom Hanks, Paul Newman, Jude Law, Tyler Hoechlin i Daniel Craig. Hanks nastupa u ulozi Michaela Sullivana, ubice koji biva prisiljen da pobegne sa svojim sinom od kriminalne organizacije za koju je radio.

Snimanje se odvijalo na području Chicaga. Mendes, koji je pre toga dovršio hvaljeni Vrtlog života iz 1999., tražio je film s minimalnom količinom dijaloga i emocijama koje se izražavaju vizualno. Za lokacije je osmišljen "hladni izgled" kako bi se naglasila stanja likova. Snimatelj Conrad L. Hall iskoristio je osvetljenje i okruženje kako bi za film stvorio simbolizam, za šta je osvojio nekoliko nagrada, uključujući Oscar za najbolju fotografiju. Put do uništenja dotaknuo se tema posledica nasilja i odnosa oca i sina.

Film je dočekan uglavnom sa pozitivnim recenzijama. Posebno su istaknuti fotografija, ugođaj i glavne uloge Newmana (kojem je to bilo poslednje pojavljivanje na filmu) i Hanksa, iako je film kritikovan jer nije uspeo uspostaviti snažnu emocionalnu povezanost s publikom na koju je ciljao.

Kada je Max Allan Collins napisao crtani roman Put do uništenja, njegov agent je u njemu video potencijal koji bi postao filmska adaptacija pa ga je pokazao filmskom agentu. Roman je 1999. došao do Deana Zanucka, koji je bio potpredsednik razvoja kompanije svoga oca, producenta Richarda D. Zanucka. Roman je poslat u Maroko starijem Zanucku, koji je u to vrijeme producirao Ratna pravila (2000). Zanuckovi su se složili kako priča ima potencijala i poslali je reditelju i producentu Stevenu Spielbergu. Malo nakon toga, Spielberg je organizovao projekat u svom studiju DreamWorks, iako nije preuzeo režiju zbog popunjenog rasporeda.

Mendes je nakon dovršetka Vrtloga života (1999) tražio novi projekat uključujući Genijalni um, K-PAX, Vesti iz dubine i Kratko sećanje. DreamWorks je Mendesu poslao Put do uništenja. Mendesa je privukla priča koju je smatrao "narativno vrlo jednostavnom, ali tematski vrlo kompleksnom". Tema koju je tražio u priči bio je svet roditelja koji je nedostupan njihovoj deci. Mendes je smatrao kako bi tema priče trebala biti kako se deca nose s nasiljem, i da li izloženost nasilju kasnije decu čini nasilnom. Reditelj je opisao scenarijo rečima kako "nema moralnih ekstrema", što je bio faktor koji ga je privukao.

Pre snimanja, Mendes je hteo producirati istorijski film koji bi izbegao klišeje gangsterskog žanra. Odlučio je snimati Put do uništenja na lokaciji u centru Chicaga, četvrti Pullman kao i u čikaškom predgrađu Genevi.

Mendes je na osmišljavanju dizajna filma sarađivao s kostimografom Albertom Wolskyjem, scenografom Dennisom Gassnerom i snimateljem Conradom Hallom. Wolsky je dizajnirao kostime koji su bili "vrlo kontrolisani, s mekim konturama i vrlo mekim siluetama". Gassner je izgradio setove koji su dočarali hladni izgled epohe. Mendes je za film hteo koristiti prigušenu paletu, a koristio je crnu pozadinu i mračne setove s prigušenim zelenim i sivim tonovima. Mendes je snimao film koristeći format Super 35.

Reditelj je eksterijerne scene snimao u Illinoisu zimi i u proleće 2001., koristeći stvarne vremenske uslove kao što su sneg, kiša i blato. Nameravao je iskoristiti tmurne vremenske uslove i hladnoću Gassnerovih spoljnih lokacija kako bi definisao emocionalna stanja likova. Pullman je postala ključna lokacija koja je odražavala temu jer je imala nekoliko okruženja, uključujući gradski istorijski Florence Hotel, koji je ekipa s lakoćom preuredila.

Originalni naslov filma, Road to Perdition, ujedno je odredište Michaela Sullivana i njegovog sina i eufemizam za Pakao, put po kojoj Sullivan ne želi da njegov sin putuje. Sullivan, koji u svojem ranom životu odabire put nasilja, smatra se neiskupljivim i traži način kako spasiti svoga sina da ga ne zadesi slična sudbina. Mendes kaže, "[Sullivan] je u bitki za dušu svoga sina. Može li se čovek koji je vodio loš život iskupiti kroz svoje dete?" Hanks je svoj lik opisao kao čoveka koji je stekao udoban status kroz nasilna dela, dok je u isto vreme ignorisao posledice tih dela. Kad se Sullivan suočava s posledicama, tad se mi ubacujemo u priču, to je doslovno poslednji dan te lažne perspektive." Kako Hanksov lik u filmu ne bi opravdavao svoja nasilna dela, Mendes je u završnoj verziji izostavio scene u kojima Sullivan sinu objašnjava svoju pozadinu.

U filmu, većina se nasilnih dela događa izvan ekrana. Dela nasilja zamišljena su tako da budu brza, što odražava brzinu nasilja u stvarnom svetu. Fokus nije bio na direktnim žrtvama večnog nasilja, nego uticaj nasilja na odgovornu osobu ili svedoke dela.

Put do uništenja propituje i odnos oca i sina, ne samo između Michaela Sullivana i njegovog sina, nego i između Sullivana i njegovog šefa, Johna Rooneyja. Sullivan istovremeno idolizira i boji se Rooneyja, a Sullivanov sin oseća isto za svog oca. Rooneyjev sin, Connor, ne poseduje Sullivanove kvalitete iskupljenja, a Rooney je u nedoumici koga da zaštiti: svoga pravog ili zamenskog sina. Connor je ljubomoran na odnos svoga oca sa Sullivanom, koji potiče njegove akcije, u isto vreme izazivajući domino efekt koji pokreće film.

Kako Sullivan skriva svoju pozadinu od svog sina, njegov pokušaj da sačuva odnos otac-sin je zapravo bolan. Tragedija se zbiva kako bi zbližila Sullivana i njegovog sina. Sullivan beži iz starog sveta sa svojim sinom, a dečak pronalazi priliku da uspostavi snažniju vezu sa svojim ocem kakvu nikad pre nije imao. Tyler Hoechlin, koji je portretisao Michaela Jr., objasnio je: "Njegov tata počinje shvatati da je Michael sada sve što ima i kako mu je nedostajao. Mislim da putovanje govori o tome kako otac i sin upoznaju jedan drugoga, a u isto vreme spoznaju sami sebe."

Put do uništenja bio je nominovan za šest Oscara: za najboljeg sporednog glumca (Paul Newman), najbolju scenografiju, najbolju fotografiju (Conrad L. Hall), najbolju originalnu pesmu (Thomas Newman), najbolji zvuk i najbolju montažu zvuka. Film je odneo jednu nagradu, za najbolju fotografiju. Film je bio nominiran i za BAFTA nagrade za najboljeg sporednog glumca (Newman), najbolju fotografiju i najbolju scenografiju, osvojivši zadnje dve. Hall je osvojio i nagradu Američkog društva snimatelja za najbolju fotografiju na filmu. U aprilu 2006., časopis Empire uvrstio je Put do uništenja na 6. mesto popisa 20 najboljih filmova snimljenih prema stripovima.